Zapetljano lamentiranje Žižekove Antigone

U promišljanju teatra koji bi se usudio ući u dijalog s našim vremenom, kako u uvodnom tekstu programske knjižice za Antigonu navodi intendantica Dubravka Vrgoč, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu još je 2014. naručilo od Slavoja Žižeka dramski tekst. Antigona naslovom, a još više sadržajem, intenzivno komunicira sa istoimenom Sofoklovom tragedijom. Preispitivanje klasičnog, temeljnog djela europske književnosti, poigravanje njegovom strukturom, razumljivo je osobito kada je uspostavljanje odnosa s antologijskim djelima jedan od najočitijih suvremenih umjetničkih postupaka.

Tiskan 2016., tekst je na postavljanje čekao nekoliko godina u potrazi za redateljem ili redateljicom. U konačnici, režije se prihvatila Angela Richter, Njemica hrvatskog podrijetla čiji se projekti redovito odlikuju aktivnim istraživanjem i komunikacijom s trenutkom u kojem nastaju. Kada je napokon zakazana premijera, morala je još jednom biti odgođena, no na koncu ipak je izvedena.

Od dizanja zastora, kojem prethodi ponavljanje kratkog sadržaja mita o Antigoni, u predstavi je vidljiva želja za (post)modernim pristupom. Počinje izvedbom hrvatske himne na video projekciji, pjevaju je izvođači smješteni u gledališne lože. Iako je smisao takva scenskog čina dvojben, učinak je snažan. Ujedno, nagovještava se još jedan postupak iz registara koji žele Antigonu prikazati suvremenom i aktualizirajućom.

Glumci, članovi zbora razmješteni su na pozicije u gledalištu i odjeveni u konvencionalnu odjeću kako bi se što manje razlikovali od publike. Tijekom predstave naizmjence izgovaraju korske replike, čiji je sadržaj opterećen brojnim temama, mnogo više naznačenim, nego dramski oblikovanim. Od feminizma i preispitivanja uloge žene, pravičnosti zakona i oblika vladavine (narod, predstavljen u zboru, u nekim od verzija kraja zbacuje Kreonta s vlasti te uspostavlja svoju strahovladu), do sasvim filozofskih kao što su odricanje od odricanja i čovjekove naravi.

Praćenje je otežano ne samo brojnošću, već i izlomljenošću cjelina. Nizanje postaje dovoljno zapetljano da se, u drugom dijelu predstave, poseže i za objašnjenjima autora. Naime, projicira se video u kojem Žižek govori o Antigoni i njezinoj tragičnosti. Općenito, u predstavi se obilato se koriste video projekcije (Jonas Link), a na tragu impresioniranja (post)modernim kazališnim jezikom je i scenografija (Peter Baur), kojom dominira velika višefunkcionalna kocka. Kockom se uglavnom bavi zborovođa, ali i Antigona provodi neko vrijeme u njoj. Pojavljuje se snimanje uživo, briše se granica scene i gledališta.

Sve poznati postupci suvremenog teatra, sami po sebi zanimljivi, no ovdje je teško izbjeći osjećaj kako je njihova svrha impresioniranje, a ne stapanje sa sadržajem u koherentna značenja. Tome pridonosi tekst pun rukavaca, naznačivanja i lamentiranja, obrata i dvojbenosti, koji istovremeno pokušava čuvati određene elemente antičke tragedije poput zbora i zborovođe, korske pjesme, glasnika, tragičke krivnje ili odnosa božanske i ljudske vlasti. Jednoznačnog kraja nema, nudi se više mogućnosti i završava pitanjima upućenim publici. I sve to u tek sat i pol.

U natrpanoj cjelini, i vizualno i sadržajno, glumci su dospjeli u drugi plan. Tako je Iva Mihalić školska Antigona, a ni Luca Anić kao Ismena nema osobito pamtljivu izvedbu. Alma Prica u ulozi Tiresije postojano je staložena i ponešto distancirana, dok je Mislav Čavajda dobar kao Kreont u balansiranju karaktera, u čemu mu ne pomaže kostim Silvija Vujičića. Barbari Vicković tekst je kao Zborovođi omogućavao kreaciju zanimljive uloge, no to na sceni uglavnom nije vidljivo. Filip Vidović je ponešto pretjerano romantični, naivni Hemon.

Antigona Slavoja Žižeka i Angele Richter trudi se impresionirati brojnošću dotaknutih suvremenih dvojbi. Tekst se tu uglavnom stavlja u usta zbora, dok se sve zaodijeva scenskim postupcima iz poznatog jezika suvremenog kazališta. Kao da se na cjelinu može primijeniti dosjetka koju Žižek pridaje raspravi zbora i Kreonta o naravi njegove vladavine – vidimo razbijena jaja, ali gdje je ta tvoja kajgana?

                                                                                                            Leon Žganec-Brajša

Foto: HNK Zagreb

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More