Na monumentalnim platnima Ane Ratković Sobota promišljeno su izrasle šume

Slučajno ili ne, nakon slikarskoga ciklusa posvećenoga planinama, umjetnica mlađe generacije, Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.), inspiraciju je pronašla u vizualno i simbolički potentnom motivu šume. U Laubi – Kući za ljude i umjetnost predstavila je pet radova velikih dimenzija na kojima je predočila svoje ekspresivne vizije rečenih pejzaža. I kao još jedna zanimljiva koincidencija, gotovo istovremeno u galeriji se održava se izložba Stipana TadićaHrvatske planine.

S minimalnim i logičnim pomakom tematskoga fokusa dogodila se i promjena u rukopisu, koji je postao još kompleksniji i istančaniji. Autoričino prepoznatljivo slojevito, gotovo rastersko, građenje površine slike prometnulo se u promišljeno, organsko komponiranje kompozicije. Ono zapravo izvire iz samoga procesa rada, kojega autor predgovora, Leo Vidmar, ovako opisuje: “Svi radovi su stvarani u tri faze kako bi se dobilo na intenzitetu i gustoći potankosti. (…) U prvoj fazi nanosi se akrilni podslik. U drugoj se aplicira uljni premaz višestruko svjetliji od prvotnog sloja, a u trećoj gusta boja koju autorica grebe, urezujući linije i točke u površinu slike.”

Ovisno o usredotočenosti na mikrorazinu ili na cjelinu, Šume Ane Ratković Sobote egzistiraju na granici figurativnoga i apstraktnoga. “Svojim ranim radovima, pod utjecajem japanske umjetnosti i majstora Hiroshige, umjetnica je veličala ljepotu prirode i njezina iscjeliteljska svojstva”, upozorava Vidmar. Još uvijek je moguće uočiti srodnost s istočnjačkim majstorima grafike, u smislu forme, rukopisne dovitljivosti i utjecanju prirodi.

„(…)šuma je zapravo kosa planine, čini njezinu snagu, jer joj omogućuje da stvori kišu, odnosno blagodati neba u svakom smislu toga pojma (…).”

Chevalier, A. Gheerbrant, Rječnik simbola – mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje brojevi

Razrađenoj i razvedenoj strukturi pridružena je i koloristička komponenta, koja gdjekad, kao i drugi likovni elementi, odražava realnu mogućnost krajolika, kojim je slikarica doista kročila. Ponekad je jedinstvo elemenata transponirano u posve subjektivno viđenje šume, to jest u imaginarno područje sazdano na sjećanjima. Upravo je ovaj odmak omogućio slikarsko sazrijevanje, te ujedno onemogućio upadanje u shematiziranost i predvidljivost, koji bi u konačnici banalizirali pristup motivu, i učinili ga dekorativnom doskočicom.

Slike Ane Ratković Sobote zahtijevaju pažnju i vrijeme. Ono je potrebno kako bi se pogledom osvojila impresivna dimenzija platna, kako bi se razaznali detalji, i kako bi se povezalo s dinamičnom napetošću između površinskog i dubinskog prikaza šume, i svih njezinih blagodati.

 

Barbara Vujanović

Izložbu možete pogledati do srijede, 21. veljače 2018.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More