Na monumentalnim platnima Ane Ratković Sobota promišljeno su izrasle šume

Slučajno ili ne, nakon slikarskoga ciklusa posvećenoga planinama, umjetnica mlađe generacije, Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.), inspiraciju je pronašla u vizualno i simbolički potentnom motivu šume. U Laubi – Kući za ljude i umjetnost predstavila je pet radova velikih dimenzija na kojima je predočila svoje ekspresivne vizije rečenih pejzaža. I kao još jedna zanimljiva koincidencija, gotovo istovremeno u galeriji se održava se izložba Stipana TadićaHrvatske planine.

S minimalnim i logičnim pomakom tematskoga fokusa dogodila se i promjena u rukopisu, koji je postao još kompleksniji i istančaniji. Autoričino prepoznatljivo slojevito, gotovo rastersko, građenje površine slike prometnulo se u promišljeno, organsko komponiranje kompozicije. Ono zapravo izvire iz samoga procesa rada, kojega autor predgovora, Leo Vidmar, ovako opisuje: “Svi radovi su stvarani u tri faze kako bi se dobilo na intenzitetu i gustoći potankosti. (…) U prvoj fazi nanosi se akrilni podslik. U drugoj se aplicira uljni premaz višestruko svjetliji od prvotnog sloja, a u trećoj gusta boja koju autorica grebe, urezujući linije i točke u površinu slike.”

Ovisno o usredotočenosti na mikrorazinu ili na cjelinu, Šume Ane Ratković Sobote egzistiraju na granici figurativnoga i apstraktnoga. “Svojim ranim radovima, pod utjecajem japanske umjetnosti i majstora Hiroshige, umjetnica je veličala ljepotu prirode i njezina iscjeliteljska svojstva”, upozorava Vidmar. Još uvijek je moguće uočiti srodnost s istočnjačkim majstorima grafike, u smislu forme, rukopisne dovitljivosti i utjecanju prirodi.

„(…)šuma je zapravo kosa planine, čini njezinu snagu, jer joj omogućuje da stvori kišu, odnosno blagodati neba u svakom smislu toga pojma (…).”

Chevalier, A. Gheerbrant, Rječnik simbola – mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje brojevi

Razrađenoj i razvedenoj strukturi pridružena je i koloristička komponenta, koja gdjekad, kao i drugi likovni elementi, odražava realnu mogućnost krajolika, kojim je slikarica doista kročila. Ponekad je jedinstvo elemenata transponirano u posve subjektivno viđenje šume, to jest u imaginarno područje sazdano na sjećanjima. Upravo je ovaj odmak omogućio slikarsko sazrijevanje, te ujedno onemogućio upadanje u shematiziranost i predvidljivost, koji bi u konačnici banalizirali pristup motivu, i učinili ga dekorativnom doskočicom.

Slike Ane Ratković Sobote zahtijevaju pažnju i vrijeme. Ono je potrebno kako bi se pogledom osvojila impresivna dimenzija platna, kako bi se razaznali detalji, i kako bi se povezalo s dinamičnom napetošću između površinskog i dubinskog prikaza šume, i svih njezinih blagodati.

 

Barbara Vujanović

Izložbu možete pogledati do srijede, 21. veljače 2018.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...