Ana Lendvaj, lavica kulturnog i modnog novinarstva borila se za dostojanstvo struke i integritet autora

Ana Lendvaj, ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja, ULUPUH, Zagreb, 2018.

Rijetki su kolege – neovisno o kojem se području djelovanja radilo – koje unisono prati glas vrhunskoga stručnjaka i kompletnoga, časnoga i omiljenoga pojedinca. Takva je upravo bila draga kolegica Ana Lendvaj (1949. – 2016.) koju smo zapamtili po iznimnim tekstovima o likovnim umjetnostima, modnom dizajnu, ali i po blagosti i dobronamjernosti kojima bi dočekivala kolege novinare, kustose, umjetnike i dizajnere.

Iako je naša sredina sklona prečestom i prebrzom zaboravu zaslužnih osoba, ovih je dana iz tiska izašla knjiga koja će zasigurno oteti zaboravu Anine doprinose. Knjigu Ane Lendvaj, ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja, u izdanju ULUPUH-a, priredila je i uredila njezina nekadašnja kolegica iz kulturne rubrike Večernjega lista, Dorotea Jendrić, u suradnji s Davorom Klarićem, predsjednikom ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja.

Publikacija, koju je s pomnjom i razumijevanjem oblikovao dizajnerski par Bachrach & Krištofić, rezimira višedesetljetno djelovanju autorice na proučavanju i popularizaciji hrvatske mode, posebice u segmentu koji se odnosi na djelovanje Sekcije za oblikovanje odijevanja.

Knjigu otvara tekst Ane Lendvaj naslovljen „Umjetnost odijevanja – stoljeće hrvatske mode“ u kojem je pregledno prikazana hrvatska modna povijest 20. stoljeća kroz sljedeća potpoglavlja: „Prva desetljeća 20. stoljeća“, „Art déco – stil života između dva rata“, „Zagorkin Ženski list“, „Otti Berger i Ivana Tomljenović Meller na Bauhausu“, „Buđenje modne scene nakon 1945.“. Tekst dokazuje svu eruditsku širinu autoričina diskursa, njezino elegantno povezivanje različitih medija i područja, te ukazivanje u kojoj mjeri su društvene okolnosti i umjetnički stilovi i pravci uslovljavali modne trendove.

Nakon teksta, koji svojom kompleksnošću potvrđuje udžbeničku težinu, slijedi vremenska lenta 20. stoljeća s naznačenim događajima koji su obilježili svjetsku i hrvatsku modnu scenu. U svojim razmatranjima i analizama hrvatske modne povijesti, u uvodnom tekstu te u prilogu ULUPUH-ova modna povijest, Ana Lendvaj uključit će primjerice novinarku i književnicu Mariju Jurić Zagorku, slikaricu Anku Krizmanić, ostavštinu Eksperimentalnog ateljea EXAT-51 kao i umjetnika Ladislava Galetu, čime sveobuhvatno promišlja ne samo modu, već i druge aspekte razdoblja kojim se bavi.

U knjizi je objavljen također i razgovor studentice Tekstilno-tehnološkog fakulteta s Anom Lendvaj u sklopu studentičina diplomskog rada. Intervju pod nazivom „Volim modu više od samoga pojma voljeti“ otkriva svu Aninu strast, čestitost (rado se poziva na svoje prethodnike i kolege, koji su pratili hrvatsku modu) kao i temelje njezine radne etike.

Recimo, na pitanje je li je njezin posao stresan ili se zabavlja pišući o modi odgovara sljedeće:

„Pisati o bilo čemu što ne volite – prava je muka, a kako ja volim modu više od samog pojma voljeti, jasno je da uživam i čitati i pisati  o modi. No, dnevno je novinarstvo stresno, makar pisali samo o temama koje obožavate. A nikad vam ne daju pisati samo o onome što volite, niti pisati koliko volite! Pa ipak, ne pada mi na pamet oboljeti od blogerske logoreje. Dakle, disciplinirano se zabavljam pišući o modi.“

Potom slijedi nadahnuti tekst kourednice Doroteje Jendrić naslovljen „Tako je radila Ana Lendvaj: Globalni pogled, osobni rukopis“, kao osvrt i hommage doprinosu Ane Lendvaj hrvatskoj kulturi i modnoj sceni, koje je zapravo nerazdruživo povezala, kako i doliči. Možemo slobodno reći da je to hommage vrijednostima koje iz njih polako iščezavaju, i koje sama Dorotea svojim djelovanjem kao likovna kritičarka, kustosica i novinarka zastupa:

„Ma koliko je marketing potiskivao kulturu u novinama u kojima je radila Ana Lendvaj, ona se poput lavice borila za dostojanstvo struke, za osobni integritet autora koji javno izražava svoj stav.“

Ana Lendvaj je, podsjeća Dorotea Jendrić, uz nekolicinu educiranih kritičarki – Magdu Weltrusky, Durđu Bartlett (Milanović) i Sanju Muzaferiju, utemeljiteljica hrvatskoga modnog novinarstva.

U nastavku knjige donesena je vremenska lenta s modnim događanjima i izložbama Sekcije za oblikovanje odijevanja od 1980. do 2016. godine, a zatim je bogatim vizualnim materijalima nabrojana i predstavljena Sekcija za oblikovanje odijevanja i njezini članovi. Prikazima su pridruženi citati Ane Lendvaj koji u svojoj lapidarnosti svjedoče svu preciznost i lucidnost ove kritičarke, novinarke, intelektualke, čiji se prerani odlazak već sada osjeća kao nenadoknadivi gubitak.

Spomenimo i to da je Večernji list u sjećanje na svoju kolegicu utemeljio Modnu nagradu „Ana Lendvaj“. Ovo je priznanje prvi put uručeno u ponedjeljak 19. ožujka za postignuća u 2017. godini prigodom promocije knjige u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a u sklopu proljetnog izdanja Bipa Fashion.hr-a. Žiri koji je djelovao u sastavu vanjskih članova – Saše Joke i Nenada Korkuta, te novinarki i urednica Večernjega lista, Vesne Blašković, Maje Car i Bojane Radović, nagradu je dodijelio modnom dvojcu I-gle, o kojem je Ana Lendvaj jednom zapisala: „Procijep između mode i odjeće prostor je modnog eksperimenta dua I-gle – Nataše Mihaljčišin i Martine Vrdoljak Ranilović. Ovdje se to pokazuje pletivom podvrgnutom procesu destrukcije, koje uredno oblikovanim elementima drži na uzdi taj razorni proces.“

Barbara Vujanović

Ana Lendvaj (1949. – 2016.) apsolvirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij jugoslavistike i komparativne književnosti, te studij biotehnologije na BTO u Zagrebu. Od 1979. godine bila je zaposlena u kulturnoj rubrici Večernjega lista gdje je pratila novu umjetničku praksu. Od 1985. bila je posvećena modnoj i tekstilnoj sceni (motivacija: dizajn kao umjetnost). Kao modna kritičarka redovito je objavljivala u Večernjem listu, te u Styrijinim novinama 24sata, te tjednim lifestyle prilozima Mila i BUDI.IN. Priredila je niz izložbi i programa vezanih za dizajn kao novu umjetnost. Koautorica je knjige Feđe Vukića (i Ivana Rogića) Zagreb – modernost i grad, AGM, 2003. U nakladničkoj kući Altagama pokrenula je modnu/dizajnersku biblioteku Modus u kojoj je 2008. objavila i uredila knjigu sociologa dr. Žarka Paića Vrtoglavica u modi – prema vizualnoj semiotici tijela, koja je prva hrvatska fashionology, tj. sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi. Na doktorskom studiju Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu bila je predavač na kolegiju „Moda i mediji“. Autorica je nebrojenih kataloških tekstova i kustosica brojnim izložbama vezanim uz kreativan pristup odijevanju, poglavito uz Sekciju za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a. Kao članica Studijske sekcije ULUPUH-a koncipirala je i selektirala niz izložbi modnoga dizajna.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...