Vojko V: “Ljudi precjenjuju talent, svi najuspješniji glazbenici su radnici”

Jednosatna vožnja Splitom s Vojkom kao vozačem i sugovornikom pretvorila se u razgovor o glazbi, braku i životu.

Svi su se oko mene čudili tome što je Vojko V pristao biti gost u novom projektu koji je u tom trenutku imao jednu snimljenu i niti jednu objavljenu epizodu. Ne poznajemo se, on je, kažu, “zajeban sugovornik”, a format emisije zahtijeva i da zajedno pjevamo, u njegovu slučaju, repamo. Vojko to odbija, nije mu to đir, a ja odlučujem “ići do kraja”, odnosno, loše repati pred neoduševljenim gostom i potencijalno ostaviti (posve krivi) dojam da od njegova repertoara želim napraviti nekakav cirkus. Format je format, pa čak i pod cijenu toga da me čovjek izbaci iz auta.

Vojko V preporučuje pet albuma koji su mu obilježili život

Snimanje je dogovoreno, svi se i dalje čude, a ja prvi put u životu u YouTube tražilicu ukucavam njegovo ime. Znam možda dvije pjesme, onako u prolazu, znam i da je svetinja na brucošijadama FER-a, ali s obzirom na to da me iste nisu zanimale ni kad sam bio brucoš, nekako ga preskačem, poštujući njegov fenomen bez neke posebne stručnosti. U dosad najtežem bubanju stihova pronalazim radost, izazov za mozak, odlične rime i super fore. Vojko V mi je odličan.

To je kratki setup jednosatnog snimanja sa svetom misijom prikupljanja materijala za jednu dobru, zabavnu Pop Stop epizodu koju smo snimali u Splitu prije uvođenja najstrožih restrikcija zbog pandemije koronavirusa. Vojko je bio sve samo ne kompliciran – iskren, zanimljiv, zainteresiran, spreman za zezanciju. Puno kompliciranija bila je moja morska bolest u svom najjačem izdanju, izazvana ubojitom kombinacijom gledanja u gosta, kamere i mobitel, presvlačenjem, sviranjem gitare, a sve u vožnji brdovitim Splitom punim semafora i ležećih policajaca.

Pogledaj Pop Stop s Vojkom V!

Šta ima u Splitu?
Lipo vrime, lipe cure, malo pucnjave… Wild west.

Je li istina da je Split grad slučaj ili je to samo niz slučajnosti?
To je teško pitanje, nisam sociolog, ne znam ti odgovor…

Ali itekako sociološki promatraš društvo i kritiziraš ga u svojim pjesmama.
Ja više kritiziram sebe, a dio sam društva pa ispadne kao da kritiziram društvo. To o “gradu slučaju” je kompleksna priča. Ali meni je ode lipo, ja san rojen da mi bude lipo.

Odakle ta sklonost Tončiju Huljiću, kad ga već citiraš?
Napravili smo pismu, ne mogu to nazvati sklonošću. Htjeli smo semplirati nešto što inače ne bismo nikad, kontraintuitivno, to je bila više baza, sprd.

Kako je reagirao kad ste mu se javili za suradnju?
Bilo mu je ludilo, vidio je neki svoj interes, mi smo imali svoj i svima koji su sudjelovali je dobro ispalo. On već neko vrime ima drukčiji đir, Madre Badessa je malo komična priča, zajebancija, dobar je.

A te podjele, urbano, neurbano, mainstream, underground?
Internet je to ubio, nema više takvih podjela. Prije je bilo naš kamp – njihov kamp, toga više nema, sve je na samom izvođaču i njegovoj volji. Ja sam, recimo, muziku radio u ćibi od 14 kvadrata, sam sebi radio beatove, nikakva mašinerija nije bila iza mene. Svatko s malo volje može napraviti od sebe što god hoće, svi su mu alati dostupni.

Ali nema alata za talent, srećom!
Ma ljudi i precjenjuju talent. Sam od sebe ništa ne znači. Znam puno ljudi koji su talentirani, a nikad ništa neće biti od njih, ili nemaju volje ili su nekako blokirani. Talent je mali dio toga. Svi najuspješniji glazbenici su radnici.

Kakva je splitska scena? Ima li nečeg novog, dobrog o čemu “mi izvana” još ne znamo?
Ima ti novih fast-foodova, hamburgera na dasci, bokun lignje… Gastro scena blista, a urbana scena je na aparatima. Svi konobare. Prije korone, ugostiteljstvo je bilo zlatna koka i svi su mu se okrenuli, a sad je sve palo u vodu i ne znam što će svi ti ljudi raditi.

Što za tebe znači splitsko stanje uma? Kako bi to opisao nekome tko nije odavde?
Ljudi obično misle na dišpet. Netko kaže opuštenost, netko kaže lijenost, može se gledati sa dvije strane. Pitanje je koliko to sve skupa drži vodu, jer stvari su se promijenile otkad je TBF složio tu frazu. Više nisam siguran što to točno znači.

Meni koji sam iz susjednog grada to je uvijek zvučalo malo pretenciozno.
To je malo napuhano na momente, ali mislim da je prije to postojalo, neki dišpet, punk. Sad je kupus, pa ne znam više.

Je li u tom opuštenom splitskom stanju uma teško stvarati glazbu?
S obzirom na broj stanovnika, imamo dosta uspješnih glazbenika. Šta pogoduje tome, nisam siguran, je li to izmjena juga i bure, je li to puno joda u ribi… Split je kritičnije središte, za podršku nije dovoljno samo baviti se glazbom. Moraš napraviti nešto dobro. Kad smo počinjali s Dječacima, dok nismo postali iole dobri, ljudi su nas dosta brutalno pljuvali, derali su nam se ispod pozornice da siđemo, da smo smeće… To je ta splitska sredina. Zato ljudi kažu da ćeš, ako uspiješ u Splitu, uspjeti bilo gdje, moraš se čeličiti da bi te ljudi poštovali kao glazbenika.

Kako ti osobno reagiraš na to da se nekome ne sviđaš?
Razmišljaš o parama. Odradiš maksimalno profesionalno, ali snađeš se… Naučiš s vremenom. Imao sam meltdown jednom u Crnoj Gori, nastupao u pet ujutro, gladan, dobio sam loši sendvič, loše sam reagirao… Ali sam naučio da to ne smiješ pokazati publici. Odradiš i ćao bao. Dosta sam se očeličio 2019., preko 50 koncerata, malo sam profesionalniji nego prije. Nije baš lako repati tri dana zaredom. Ne volim putovati, ali sam i to naučio cijeniti malo više, dobro se nekad maknuti od kuće… (smijeh)

NAJGORI NASTUP

U Šibeniku sam prvi put odlučio nastupati sam, DJ je morao ostati u Zagrebu. Beatovi su mi crkli pa sam uštekavao mobitel na stageu… Neki Advent, hrpa dice došla gledati… Dici bilo ludilo, njima je to bilo smišno, ali organizatori su mi u mailovima dva tjedna psovali Boga i mater.

Kad si osjetio da si uspio? Osjećaš li ti to na svakodnevnoj koži?
To se nije dogodilo preko noći, to je neki gradacijski postupak u kojem smo se izdizali iz demo momenata do uspjeha. Bila je to teška tezga.

Ima li ta demo faza isto neku svoju čar?
Ima, nitko te ne sluša i možeš reći što god hoćeš. Možeš kenjati, srati po ljudima, referirati se na zvijezde bez da će to oni čuti… Mogli smo srati i pljuvati po svemu, a sad moram paziti što govorim i to mi je smeće.

Jesu te zvali Blanka Vlašić i(li) Lidija Bačić koje spominješ u pjesmi “Ne može”?
Blanka se nije javila, a šta se Lidije tiče, zvao me njezin menadžer. Probali smo dogovoriti neku suradnju, ali nismo uspjeli. Imao sam jednu fazu u kojoj sam pisao zabavne pjesme, nudili smo nekim ljudima, pjevačicama, ali prošlo me, shvatio sam da to ne znam pisati, ne znam se staviti u ženske potpetice… Napravim od nje ili štracu ili alkoholičarku, tako da, nisam se proslavio u tim vodama. Ima tu nekih zakonitosti koje ne mogu savladati. Po YouTube statistikama, nije baš da su mi žene neki fanovi. Nema tu puno ljubavi, nema emocija, više baze i preseravanja, više neka muška zabava. Ne kenjam po muzici za žene, ali ja to ne znam raditi, ne znam iskazati emocije, ne znam biti zavodnik.

Je li to tako i u životu ili samo kad pišeš?
Nisam nikad bio zavodnik, nisam se snašao u toj ulozi. Nisam baš nešto ni lijep da bih se mogao kurčiti sa svojim izgledom.

Tko ti je to rekao?
Puno ljudi. (smijeh)

Spremaš li nešto novo? Je li ova čudna faza u tebi probudila kreativnost ili ono suprotno?
Probudila je nekakvu kreativnost koja je malo antipop, radim muziku za koju dosad nisam imao vremena. Vidjet ću hoću li nešto sastaviti od toga ili će biti samo za privatno slušanje. Radim nešto čudno.

Imaš li jako puno neobjavljene muzike?
Hrpu, ali sad, kad sam se malo probio, pazim što plasiram jer svi to mjerkaju iz svih kuteva. Ima ta starija publika koja od mene očekuje pjesme poput “Kako to”, mlađa publika želi “Zovi čovika”… Uvijek razočaram nekoga, moram gledati di i kako šta radim. Mislim da me najviše sluša studentarija… Do 35., tako nešto. Ali ne planiram to tako, nisam PR stručnjak, želim raditi dobru muziku, pa koga uvati, uvati.

Postoji li neka pjesma od koje ti je muka?
Svaka, brale… Prvo je napišeš i već ti je pilana, pa moraš snimiti spot i tamo je slušaš pet tisuća puta, onda ideš na nastupe i više ne razmišljaš uopće, čuješ je, a ne čuješ.

A postoji li neka pjesma od koje si imao velika očekivanja, a nije se dobacila?
Moja lipa“, super mi je beat i tekst, ali nije se baš zakačila.

Tko ti je prvi filter? Ide li pjesma prije objave ženi na slušanje?
Ženi ide na kraju, ona je najkritičnija. Ide prvo ekipi, ima par ljudi koji će mi reći Brate ovo ti je sranje, ne možeš vani s ovim… Mislim da bi mi album definitivno bio puno gori da nemam ljude koji će mi iskreno reći što misle o tome.

Da prostiš, zapizdiš li si nekad nešto i objaviš unatoč nepovoljnim povratnim informacijama?
Rijetko, nisam takav lik. Kad pustiš pismu ljidima, možeš im sve vidjeti na fizičkim reakcijama, kako se kreću… Ako se počnu češati, nešto nije dobro. Vidiš po gestikulacijama da ti je pisma sranje. Ako se počnu veseliti, širiti ruke, dizati ruke, znači da je dobro.

Kako tvoja supruga doživljava tvoj javni lik? Uživa li u tome ili joj je naporno?
S obzirom na to da ne miješam ni nju ni maloga u to, njoj je to OK. Takav sam tip, to je prirodan moj način življenja i svaki put kad ispadnem klaun u javnosti, ona me upozori na to. Bilo je par izjava u intervjuima koje nisam trebao izgovoriti, pa mi ona kaže i ja poslušam. Nekad se zaletim, budem napuvan ili serem po nekome po kome nisam trebao, tako da, zna mi reći.

Pretpostavljam da ste se upoznali prije nego što si postao poznat?
Upoznali smo se negdi 2008. godine, Dječaci nisu još izbacili ni prvi album, bili smo poznati u demo krugovima, ali niti blizu mainstreamu.

Znači, bila je s tobom kroz trnje do zvijezda?
Je, ali, kažem, ne miješam je u to, nju uopće ne zanima biti dio toga. Trebaš imati nekoga tko će te denfati ako si debil, trebaš imati takve ljude oko sebe. Kad te netko samo tapša i govori da si legenda, ništa od toga.

Postoji li neka tema o kojoj još nisi repao, a vrijeme je?
Stalno gledam kako u sve to ubaciti nekakve emocije, ali svaki put ispadne tako… Cringe je dobra riječ. Još nisam savladao kako napraviti nešto emotivno, a mislim da takvi đirevi prolaze dobro. Nitko više ne sluša tekst, svi slušaju emociju, a ja i emocija nismo na ti. Vrijeme je za takvo nešto. Da mi je pokazat emocije ovako kao ti, brate, šta bi da… (smijeh)

Za dobru dozu emocija se uvik možeš javiti, ja te rasplačem za pet minuta.
Može, brate, plakat ćemo, plakat ćemo!

 

** Emisiju Pop Stop prati na T-portalu i YouTubeu!

Pop StopSplitVojko V
Imate mišljenje? Iskažite ga! (0)
Add Comment