Radojka Šverko: “Kasno sam shvatila da treba biti ‘umrežen’, ja to nisam bila ili nisam znala”

"Uvijek sam nastojala pjesmom doprijeti do ljudi, nižući tekstove i note koji stvaraju zvučnu sliku ili kulisu", kaže nam u velikom intervjuu talentirana, divna i neponovljiva glazbenica.

Već pola stoljeća, Radojka Šverko sinonim je elegancije, stila i nevjerojatnog glazbenog talenta, a neki od njezinih najvećih i najzanimljivijih glazbenih dosega ovih su dana krenuli na novo, digitalno putovanje, kako bi ih postojeći obožavatelji mogli čuti u novom pakiranju, a neki novi slušatelji zaroniti u bogati opus hrvatske glazbene dive i vlasnice jednog od najljepših i najprepoznatljivijih glasova na ovim prostorima.

Evergreen “Kuda plovi ovaj brod” upravo je, naime, objavljen na streaming platformama, a uz tri postojeće verzije (originalnu iz 1970., onu iz 1990. te live verziju iz 2018.), obogaćen je dvjema potpuno novim interpretacijama za koje su zaslužni poznati glazbenici Jan Kinčl i Zvonimir Bajević. Točno pedeset godina nakon premijerne izvedbe na Splitskom festivalu, pjesma je tako dobila pravi rođendanski hommage i javnost podsjetila na zvjezdane početke Radojke Šverko, pjevačice koja je već na prvim nastupima izazivala divljenje te od prvih taktova konkurirala velikim europskim glazbenim zvijezdama.

“Prošlogodišnja debitantica Radojka Šverko, koja je tek dala naslutiti o kakvom se glasovnom potencijalu radi oduševila je i publiku i žiri. Endrigo je svojom pjevačkom pojavom i renomeom zasigurno doprinio uspjehu Arnautalićeve pjesme, ali je Radojka Šverko za koplje bila bolja, ne iz razloga što je Endrigo bio loš već što je Šverko – jednostavno nenadmašna u svakom smislu”, pisao je svojevremeno bivši glazbeni urednik Radija Split Goran Pelaić o nastupu na Splitskom festivalu gdje je Radojka Šverko pjevala Kud plovi ovaj brod u alternaciji sa Sergijom Endrigom.

Želja mlađe generacije da opus Radojke Šverko donese u novo doba urodila je još jednom “digitalizacijom” u pandemijskim danima – album “Vatra i led”, koji je 1993. objavljen po okriljem male diskografske kuće Adam Records, ovih je dana izišao u remasteriranoj deluxe verziji koja uključuje četiri pjesme na engleskom jeziku. Riječ je o albumu na kojem se, među ostalima, nalazi i “Žena”, pjesma koja je Radojki Šverko 1994. godine, na prvoj dodjeli glazbene nagrade Porin, donijela povijesnu prvu nagradu za najbolju žensku vokalnu izvedbu.

Poznata kao pjevačica koja štiti svoju privatnost i ne pati od estradnog naslikavanja (često se spominje kako je “veliku svjetsku karijeru namjerno propustila zbog mirnijeg obiteljskog života”), Radojka Šverko tako je u 2020. postala “umrežena”, ali to, otkriva nam u velikom intervjuu, prvenstveno može(mo) zahvaliti entuzijastima i poklonicima njezina rada. Njezina “umreženost” je odnos s publikom, kojoj je u proteklih pedeset godina dala nezaboravne interpretacije i koncerte, kombinirajući najrazličitije žanrove prije nego što su uopće dobili ime, a kamoli postali popularni i(li) isplativi.

Rock, gospel, soul, šansona, sakralna glazba, pa čak i house – Radojka Šverko otpjevala je doslovno sve, ali na svoj glazbeni put, srećom, još nije stavila točku.

Pedeset godina nakon prve izvedbe pjesme “Kuda plovi ovaj brod”, kako gledate na njezin put i ostavštinu? Jeste li ikad očekivali da će “odraditi ovakav posao” i postati klasik?
Prošlo je uistinu mnogo godina od tog tako značajnog nastupa na Splitskom festivalu. Od mene se tada nije mnogo očekivalo. Naglasak je bio na velikom Sergiu Endrigu, koji je tu pjesmu pjevao u alternaciji, također na hrvatskom jeziku. Pjesmu smo snimili, ali je moja verzija nekoliko mjeseci bila u ladicama naših glazbenih urednika. Nisam se žalila nikome, jer sve ipak dođe na svoje. Iza tog nastupa uslijedilo je još osamnaest nastupa na Prokurativama, s pjesmama raznih autora, s prekrasnim tekstovima naših pjesnika. Neke od tih pjesama se i danas rado slušaju.

Dodao bih, ne samo slušaju – vaš se rad tumači, analizira i interpretira na brojnim platformama, a slično je i s još nekim velikim imenima vaše generacije. Likovna interpretacija Tome Vukasa, obrade vaših pjesama po YouTubeu, suradnja s grupom Divas… Kako gledate na sva ta nova ruha, je li zabavno?
Drago mi je kada netko od pjevača mlađe generacije otkrije i cijeni ono što je radila moja generacija, pa i stariji kolege. Pritom mi je najviše drago radi naših uglednih skladatelja i pjesnika koji su te pjesme kreirali. Lijepo je znati da njihov rad i dalje djeluje inspirativno. A Tomo Vukas, čiji je drveni brodić glavni motiv naslovnice posebnoga EP izdanja “Kud plovi ovaj brod”, je moj zet. Ideja da se upravo njegov rad nađe na naslovnici nije bila moja, ali sam ju s radošću prihvatila i zahvalna sam Ivi Vianello koja je autorica cjelokupnog likovnog rješenja. Drago mi je što se Croatia Records odlučila na ovo obljetničko izdanje i ovom prilikom moram zahvaliti Nikoli Kneževiću kao njegovom uredniku. Ne smijem zaboraviti Jana Kinčla koji je okupio odličnu ekipu glazbenika. Tu su Zvonimir Bajević koji je kreirao prekrasne orkestracije, zatim flautist Arsen Ereš, te majstori zvuka Igor Fabris i Goran Martinac. Oni su zaslužni za dva vrlo zanimljiva nova čitanja te pet desetljeća stare pjesme.

Novi, digitalni život ima i album “Vatra i led”. Zašto je i kako, hitovima unatoč, dosad ostao “skriven”?
Zaista je prošlo mnogo godina od nastanka ovog albuma, ali zašto je ostao skriven, mogla bih samo nagađati. Ima još mojih albuma s kojima šira javnost nije upoznata. Žao mi je zbog dragih i vrijednih autora koji su tako ostali zakinuti za tantijeme. Kasno sam shvatila da treba biti “umrežen”, a ja to nisam bila ili nisam znala. Bez menadžera nije lako u ovoj profesiji, ali da je bilo drugačije, možda bih izgubila sebe. No, moram iskazati veliku zahvalnost Aquarius Recordsu, točnije Anđelku Preradoviću, koji je inicijator ove akcije. Moram priznati da sam bila vrlo ugodno iznenađena idejom i gestom, te se nadam da će zahvaljujući novim tehnologijama “Vatra i led” doći do novih slušatelja, kao i onih koji taj album možda već imaju na nosaču zvuka.

Da bih ušla u studio i snimala nove skladbe, kod mene je uvijek morao postojati izazov, posebno raspoloženje, vedro nebo, bez oblaka, opuštenost i želja za kreativnim radom s kolegama glazbenicima.

Koliko je općenito truda, s vaše strane, potrebno da bi neke davne izvedbe i pjesme u novom vremenu dobile zasluženu pažnju? Danas se ipak promovira nekim drugim kanalima.
Moram priznati da se osobno ne trudim da bih bila prisutna u javnosti, na bilo koji način. Jednako je s prisutnošću na društvenim mrežama. Ali postoji nekoliko ljudi mlađe generacije, koji su u tim mojim glazbenim zapisima pronašli i glazbu koja im je bliska i uložili trud da se to ponovo popularizira. S moje strane je bilo dovoljno reći – “OK”.

Na svojim koncertima uspješno “miješate” sakralnu, gospel, popularnu glazbu… Koja je vama osobno najdraža, najjača za izvođenje?
Svaki od tih žanrova nosi u sebi neku atmosferu, neku poruku, koja je slušateljima bliska. Uvijek sam nastojala pjesmom doprijeti do ljudi, nižući tekstove i note koji stvaraju zvučnu sliku ili kulisu koja će pridonijeti tome da vrijeme koje provedu na mojem koncertu bude jedno glazbeno putovanje. Moram se pohvaliti da moji glazbenici, moji prateći vokali i naš dragi prof. Vladimir Babin, dijele ovo mišljenje. Svaki prostor u kojem nastupam diktira određeni repertoar. Crkve i katedrale znače isključivo sakralni program, klasičnu glazbu, orgulje, eventualno komorni orkestar ili zbor. Ljetne pozornice također diktiraju program. Suradnje sa simfonijskim orkestrima ili filharmonijama, domaćim ili stranim, koje sam ostvarila tijekom godina – u Parizu, Los Angelesu, Melbourneu, Barceloni, Dubrovniku i Zagrebu – također zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru skladbi. O jazz standardima da ne govorim… Bez obzira na stil ili žanr, volim izvoditi glazbu koja u meni izaziva duboku emociju.

Postoji li u tom bogatom repertoaru pjesma, album ili projekt za koju/koji mislite da nije dobio zasluženu pozornost, da “može još”?
Nisam opterećena time. Zasigurno neću osobno poduzimati ništa da se to promijeni. Ono što ću i ubuduće činiti su nastupi uživo, jer sam tada ona izvorna ja. Ako netko iz naše glazbene branše smatra da treba revitalizirati neke moje uratke, bit će mi drago da se to dogodi.

Postoji li nešto što se ne usudite otpjevati?
Imate li kakav prijedlog?

Imam! Vi i neki prvoklasni DJ, ali ne klasični remiks s vašim nekoć snimljenim vokalima, već nanovo otpjevana pjesma s house ili sličnim ritmom koji bi vas možda inspirirao i za neke vokalize, improvizacije. Priznajem, razmišljao sam o tome već. (smijeh)
O, pa to sam već napravila prije gotovo dvadeset godina! Dugi niz godina prijateljevala sam s uglednim trubačem Petrom Ugrinom, sada nažalost pokojnim. Zapravo sam s njegovom suprugom Anastazijom prijateljica već pedeset godina i tako sam upoznala Petra. Kada mi je njihov sin Peter, koji je također bio otkrio glazbu kao svoj životni poziv, predložio da snimi svog oca i mene te nas uklopi u neku elektroničku priču, nisam mogla odbiti. Tako je nastala pjesma “New Way“, čiji su nositelji mladi Peter Ugrin odnosno Vardruna, Kristjan Cočev kao producent, te Petar Ugrin na trubi i ja na vokalu. Konačan rezultat mi se jako svidio. Pjesma je čak dobila remiks verziju koju je napravio američki house producent William “Hanna” Harris.

…kakav burn!

“Previše je tuge oko nas da bih mogla biti kreativna”

EP “Kuda plovi ovaj brod” i album “Vatra i led” nova su digitalna izdanja Radojke Šverko (Foto: Goran Matijašec, Croatia Records, Aquarius Records)

Odličan glas i dobra pjesma nikad nisu bili garancija za uspjeh, ali u ovom novom dobu, u toj vrevi i ponudi, nova imena kao da sve teže pronalaze put do slušatelja. Je li vam netko “zapeo za uho”? Tko su po vama glasovi nove generacije?
Ima mnogo lijepih glasova, ali treba im iskustvo. Trebaju spoznati da je ono što pjevaju namijenjeno slušateljima. Ne bih nikoga posebno ovako javno izdvojila, no neki moji mlađi kolege, kao i oni stariji, znaju da ih nazovem i čestitam im kada od njih čujem nešto izuzetno. Smatram da je pohvalu i kritiku bolje uputiti privatno. Ono što mogu otkriti je da postoji nekolicina mladih pjevača, glazbenika i skladatelja s kojima bih voljela ostvariti suradnju, jer smatram da imamo vrlo sličan glazbeni senzibilitet. Nadam se da će se to i ostvariti.

Jeste li u svojoj bogatoj karijeri ikad doživjeli vrijeme poput ovog “novog normalnog”, u kojem je pjevanje doslovno zabranjeno?
Bilo je nekih zabrana koje su mi u davnim vremenima remetile kontinuitet djelovanja i zarađivanja, poput zabrane gostovanja u Argentini i Čileu. Kasnije je uslijedio poziv za gostovanja u Johannesburgu i Cape Townu, što također nije bilo moguće realizirati. No, nisam iskusila nešto na ovoj globalnoj razini. Sretna sam što sam ljetos ipak mogla održati neke nastupe i suosjećam s kolegama koji nisu imali tu priliku.

Moram primijetiti da prilično rijetko snimate nove studijske albume. Postoji li neki posebni razlog i možemo li u doglednoj budućnosti očekivati nove pjesme?
Da bih ušla u studio i snimala nove skladbe, kod mene je uvijek morao postojati izazov, posebno raspoloženje, vedro nebo, bez oblaka, opuštenost i želja za kreativnim radom s kolegama glazbenicima. Stalno mi pristižu pjesme domaćih i stranih autora, no nikako da se dogodi nešto što bi me inspiriralo, stoga ne mogu precizirati nove termine snimanja. Previše je tuge oko nas da bih mogla biti kreativna. Moram priznati da mi nedostaju nastupi. Na sceni s mikrofonom okružena glazbenicima – to su trenuci koji bi izbrisali sve moje tuge i nevolje koje se javljaju mom životu, kao i kod svih. Pljesak na kraju koncerta je dobrodošao kao nagrada za trud i kao poticaj da nastavim raditi, pritom štiteći dignitet profesije koja me je hranila, liječila i donosila radost kako meni tako, nadam se, i mojoj publici.

Radojka Šverko
Imate mišljenje? Iskažite ga! (0)
Add Comment