“Memogram” Ivana Gundića: Umiranje fotografija kao istinitiji prikaz naše prošlosti

U okviru vlastite obiteljske povijesti autor je promatrao poziciju medija fotografije kao mnemoničkog sredstva koje posreduje u očuvanju sjećanja, ali istovremeno bilježi smrtnost i prolaznost.

U zagrebačkoj ADU Galeriji f8 otvorena je diplomska izložba fotografija Ivana Gundića pod nazivom “Memogram”. Izložba je dio kontinuiranog programa kojim ADU Galerija f8 predstavlja diplomske izložbe studenata Katedre za fotografiju na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Ivan Gundić trenutno pohađa diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i dobitnik je dviju Rektorovih nagrada. Bavi se temama društva, jezika, memorije, ideologije i identiteta, a poseban interes pokazuje za eksperimentiranjem sa samim medijem fotografije, alternativnim poimanjima procesa i tehnika fotografiranja, kao i za kombiniranje fotografije i drugih medija.

Njegov “Memogram” je introspektivno ili autorefleksivno istraživanje uporabom umjetničke i znanstvene metodologije u mediju fotografije koje umjetnik proširuje elementima videa, ambijentalne instalacije i ready-made umjetničkih predmeta. U okviru vlastite obiteljske povijesti autor je promatrao poziciju medija fotografije kao mnemoničkog sredstva koje posreduje u očuvanju sjećanja, ali istovremeno bilježi smrtnost i prolaznost. Kako umjetnik pojašnjava u svojoj izjavi o radu, fotografije kao predmeti koji evociraju sjećanje možda mogu trajati dugo, ali zasigurno ne zauvijek, te ih svodi na elementarnu supstancu srebra koja i dalje djeluje kako memorijski objekt, čineći ih tim postupkom vječnima.

“Cilj je bio ekstrahirati srebro iz želatinskih fotografija, koje autor i znanstveni suradnik-kemičar upotrebljavaju kako bi proizveli sitnu srebrnu kovanicu – sadašnje utjelovljenje vrijednosti svih tih fotografija, ovaj put prvenstveno materijalne, a tek potom sentimentalne, odnosno, ljepše je reći, osjećajne prirode”, piše u pregovoru izložbe likovni kritičar Bojan Krištofić.

“Sjećanje je fluidno i stalno spremno da nam na svoj način umakne”

“Ključ rada upravo je u tome što je nositeljica obaju priroda pojma vrijednosti, komplementarnih na putovanju od živog svijeta (ljudska bića te naši osjećaji i sjećanja) do neživog (srebro kao element, tj. materijalizacija energije koja na okupu drži atome i elementarne čestice, stoga i nas same), jedna te ista materija, što i autora i recipijente rada nužno vodi do zaključka o relativnosti naših vrijednosti kao takvih. Međutim, snažnu mu uvjerljivost pruža činjenica da je istraživanje što ga je do zaključka dovelo autor sproveo ne samo na sebi samom, nego, uvjetno rečeno, i na svojim bližnjima. Time je bezuvjetno objavio da je središnja tema rada de facto neumitni protok vremena i čovjekovo grčevito držanje za bilo kakvu mogućnost koja mu, vjeruje, može jamčiti konkretan, mjerljiv opstanak makar kakvog djelića njegova identiteta, ličnosti, osobne povijesti”, stoji u predgovoru izložbe “Memogram”.

“Naravno, nije nevažno istaknuti kako je Gundić, dokumentirajući putem videa i fotografije kemijski proces ‘umiranja fotografija’ i nestajanja izvornih odraza osobnosti na krhkim komadima papira, došao i do estetski zahvalnih rezultata, koji također pronicljivo relativiziraju vrijednosni sustav utemeljen na strahu od smrti i upućuju na to da su takve fotografije u raspadanju (odnosno videi i fotografske serije što prikazuju rastakanje) možda istinitiji prikaz prošlosti – sjećanja, pamćenja – od prizora koji bi zadržali ono što se fiksirati ne može. Samo sjećanje je uvijek fluidno i stalno spremno da nam na svoj način umakne”, zaključuje Krištofić.

ADUAkademija dramske umjetnostiBojan KrištofićGalerija f8Ivan GundićKatedra za fotografijuMemogram
Imate mišljenje? Iskažite ga! (0)
Add Comment