Melodramatičnost i manjak muda: Kritičari sasjekli “Hillbilly Elegy” Rona Howarda

Kao što je život često niz naizgled nasumičnih događaja, od kojih mnogi imaju potencijal značajno nas obilježiti, tako je i "Hillbilly Elegy“ neuljepšani prikaz odabranih crtica iz odrastanja osjetljivog i blagog dječaka čije je postojanje bilo obilježeno nesigurnošću i neizvjesnošću.

Hillbilly Elegy (2020., 117min)
Režija: Ron Howard
Scenarij: Vanessa Taylor
Glume: Gabriel Basso, Amy Adams, Glenn Close, Owen Asztalos, Haley Bennett, Freida Pinto, Bo Hopkins

Memoari J.D. Vancea “Hillbilly Elegy: A Memoir of a Family and Culture in Crisis“, koji su se na ljeto 2016. i početkom 2017. godine našli na vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga časopisa The New York Times, nisu trebali predugo čekati na svoju ekranizaciju. Produkcijska kompanija Imagine Entertainment otkupila je prava već 2017., a njen suosnivač Ron Howard spremno se uhvatio režije. Taj dvostruki Oskarovac (oba kipića dobio je za film “Genijalni um“, u kategorijama najboljeg filma i najboljeg redatelja) okupio je oko sebe zavidnu glumačku ekipu na čelu s Amy Adams i legendarnom Glenn Close. Nažalost, kritičari su film naveliko dočekali na nož, spočitavajući mu nekoherentnost i melodramatičnost, površnost i manjak muda. No, je li Howardov najnoviji uradak stvarno toliko loš ili ipak posjeduje neke kvalitete koje ga čine vrijednim gledanja?

J.D. Vance (Gabriel Basso) student je prava na Yaleu kojeg očekuje intervju za ljetni posao, značajan utoliko što bi mu zarada od istoga omogućila daljnje studiranje. No, ovaj perspektivni mladić u nezgodnom trenutku dobije poziv od svoje sestre, koja ga moli da se vrati doma zbog hitne obiteljske situacije. J.D.je, naime, rodom iz Ohija i odrastao je u problematičnoj obitelji. Djetinjstvo mu je bilo obilježeno neimaštinom i nestabilnošću zbog nesređene majke (Amy Adams) ovisne o koječemu, dok je pravu potporu i pomoć pri odabiru životnog usmjerenja pronalazio u baki (Glenn Close). I premda ga samo jedan dan dijeli od razgovora za posao koji bi mogao odrediti daljnji tijek njegova obrazovanja, J.D. sjeda u auto i kreće prema rodnom kraju, u nadi da će tijekom svog kratkog posjeta stići za svoju obitelj učiniti koliko može.

Dok J.D. nastoji istovremeno biti dobar sin i samoaktualizirani čovjek, suočen je s činjenicom kako se te dvije uloge međusobno isključuju. Jer, u njegovom slučaju, biti dobar sin znači podrediti s(v)e onoj osobi koja ga je najviše oštetila. Uvid u tu kompleksnu i nezdravu obiteljsku dinamiku pruža nam nelinearna narativna struktura filma, koja nam kroz konstantnu izmjenu prikaza sadašnjosti i prošlosti pokazuje odabrane epizode iz protagonistova djetinjstva.

I možda se na prvu čini kao da, dramaturški gledano, ulozi nisu visoki – ipak već na samom početku saznajemo da je siromašni, ali marljivi J.D. “ostvario američki san“ upisavši Yale, neovisno o nedaćama s kojima se susreo, a kojima ćemo svjedočiti u narednih 117 minuta. Ali poanta Howardova filma niti nije da mi tijekom gledanja treperimo od iščekivanja, pitajući se hoće li glavni lik uspjeti u životu (uostalom, to se i dalje možemo pitati jer mu mogućnost daljnjeg obrazovanja ovisi o dobivanju tog posla). Poanta Howardova filma je da zajedno s protagonistom proživimo ključne trenutke njegova djetinjstva i u potpunosti se saživimo s njegovom individualnom pričom o uspjehu začetom u siromaštvu i izniklom iz disfunkcije.

“Paralelna realnost sa ženom na vrhu”: Provjerili smo zašto svi obožavaju “Damin gambit”

Spomenuta epizodičnost samo je jedna od stvari koja se Howardu uzima za zlo, no u kontekstu ove priče taj pristup itekako funkcionira. Kao što je život često niz naizgled nasumičnih događaja, od kojih mnogi imaju potencijal značajno nas obilježiti, tako je i “Hillbilly Elegy“ neuljepšani prikaz odabranih crtica iz odrastanja osjetljivog i blagog dječaka čije je postojanje bilo obilježeno nesigurnošću i neizvjesnošću. Njegova je majka Bev, zamjerili su mnogi, lik koji skače iz jednog emocionalnog ekstrema u drugi u roku od pet sekundi, a njegovo se djetinjstvo, kažu, doima kao nerealna i apsurdna nakupina loših iskustava. No, treba uzeti u obzir da svjedočimo njegovoj perspektivi, a traumatični i uznemirujući događaji imaju tendenciju trajno se urezati u naše pamćenje ili pak biti potisnuti u svrhu samoočuvanja. J.D.-u se dogodilo ovo prvo i on nas beskompromisno vodi kroz svoja razbacana sjećanja na intenzivne, toksične i psiho-fizičkim nasiljem obojene situacije koje su definirale njegov odnos s majkom i njegov životni put.

Kritičari su film naveliko dočekali na nož, spočitavajući mu nekoherentnost i melodramatičnost (Foto: Netflix)

Ta majka je i više nego realistična, s naglim promjenama raspoloženja koje daju do znanja do koje je mjere riječ o ranjenom i reaktivnom djetetu u tijelu odrasle žene. Kronično nezadovoljna smjerom u kojem joj je život otišao, bez ikakvih saznanja o načinima emocionalne samoregulacije i uronjena u neprestani osjećaj bespomoćnosti uslijed manjka kontrole, Bev u drogama traži olakšanje, a sav nagomilani otrov ispušta na svoju djecu. To ne čini samo kroz fizičko nasilje, već i kroz neprestanu emocionalnu manipulaciju, tako što zahtijeva da se uvaži žrtva koju je ona podnijela za svoje nezahvalne potomke time što ih je imala i “dala im sve“, ponašajući se kao da su oni pokucali na njena vrata i molili je da ih rodi. Amy Adams briljira u ulozi Bev, vodeći i svog sina i nas na emocionalni vrtuljak za koji ne znamo u kojem će trenutku stati. I hoće li. Glenn Close jednako je fantastična u ulozi J.D.-eve bake, svojeglave žene čvrste ruke i bez dlake na jeziku, koja je protagonistu služila kao majčinska figura uz čiju je podršku uspio ostvariti svoje snove.

Paradoksalno, “Hillbilly Elegy” ispao je kontroverzan jer je ciljano odbio biti političan, za razliku od memoara na kojima je temeljen, a za koje se 2016. smatralo da pružaju dobar uvid u društvene i ekonomske parametre koji su zaslužni za Trumpov dolazak na vlast. Howardovoj adaptaciji nije u cilju biti kritika sustava koji ne funkcionira ili pak eksplicitno zadirati u društveno-političke teme jasnim zauzimanjem stava. Ono što njegov film želi biti jest sirova, upečatljiva i intimna priča jedne osobe kojoj su dodijeljene loše karte, ali koja nije odustajala, već si je svojim radom stvorila život kakav je i priželjkivala. Mnogim kritičarima i gledateljima to nije bilo dovoljno. Na vama je da procijenite hoće li vama biti.

Amy AdamsGabriel BassoGlenn CloseHillbilly ElegyNetflixOwen AsztalosRon HowardVanessa Taylor
Imate mišljenje? Iskažite ga! (0)
Add Comment