Izložba o svestranoj dizajnerici Slavi Antoljak: “Borila se za integritet djela i djelovanja”

Izložba "Slava Antoljak - Od zanata do primijenjene umjetnosti, od umjetničkog obrta do dizajna" donosi uvid u fascinantnu karijeru poznate dizajnerice.

Od četvrtka 21. siječnja u 12 sati do 11. veljače 2021. u HDD galeriji traje izložba Slave Antoljak, koja nas upoznaje s djelovanjem ove važne autorice u vibrantnom periodu 1950-ih i 1960-ih godina, ali i prije rata. Slava Antoljak djelovala je na presjeku zanatstva, umjetničkog obrta, primijenjene umjetnosti i dizajna, surađivala je s nekima od najistaknutijih arhitekata, dizajnera i umjetnika njezina vremena, te je aktivno sudjelovala u razvoju domaće dizajnerske zajednice.

Namještaj te tkani dekorativni i funkcionalni predmeti iz zbirke zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt i privatnih zbirki centar je izložbe kustosa Marijana Špoljara koja rekonstruira djelovanje autorice širokog područja djelovanja i dugačkog puta od zanatstva, modnog i kitničarskog salona u Koprivnici prije 2. svjetskog rata, preko radova umjetničkog obrta i primijenjene umjetnosti realiziranih u Zagrebu pedesetih godina, njezinoga doprinosa dizajnerskim ostvarenjima namještaja izloženog na Milanskom bijenalu 1957. godine do niza tekstilnih radova načinjenih u privatnoj radionici u Zagrebu.

Izložba “Slava Antoljak – Od zanata do primijenjene umjetnosti, od umjetničkog obrta do dizajna” sadrži namještaj iz fundusa MUO te iz privatne zbirke Švarc, ostvaren u suradnji s arhitektima i dizajnerima Vjenceslavom Richterom, Zvonimirom Marohnićem i Ferdom Rosićem, tkane dekorativne i funkcionalne predmete te fotografije životnih, radnih i izložbenih ambijenata.

“Slava Antoljak nije bila dizajnerica ni po obrazovanju, ni po statusu, ni po praksi, ali je znala i osjećala da je dizajn interdisciplinarno djelovanje, pri čemu svaka od sastavnica toga procesa savršeno barata svojom disciplinom, strukom ili umijećem. Tako je, na primjer, za čuvenu vrtnu garnituru, izloženu na terasi milanskoga paviljona Vjenceslav Richter osmišljavao i projektirao, Ferdo Rosić konstruirao i modelirao konstrukciju od željeznih šipki, a Slava Antoljak za te funkcionalne predmete plela različite prirodne materijale, poput slame, šiblja, trstike, šaša ili komušine”, piše Marijan Špoljar u uvodnom tekstu.

Zagrebački triennale, 1959., Slava Antoljak: svjetiljka

“I upravo u oživljavanju tehnika i sirovina koje su u narodnom stvaralaštvu ili u folklornoj proizvodnji ili u tradicionalnom obrtu već stoljećima ranije znale biti korištene, u umijeću njihove obrade, u zanatskoj sposobnosti izvedbe, u estetskom osjećaju za strukturu, boju i oblik i, konačno, u ‘dizajnerskom’ zalaganju za suvremene funkcionalne principe treba tražiti vrijednosti njezina doprinosa. Spominjano djelovanje, pak, ne bi bilo moguće bez gotovo tridesetogodišnje intenzivne i raznolike prakse u ‘bazičnoj’, autohtonoj, samoregulirajućoj, tradicionalnoj tehnologiji tkanja, pletenja, šivanja, vezenja i drugih ‘narodnih’ vještina”, ističe Špoljar.

“Rijedak je, zapravo, primjer praksi oblikovanja na ovim prostorima da je jedna osoba pokrila tako široko područje (od kućne radinosti, zanata, umjetničkog obrta, primijenjene umjetnosti do dizajna), da je djelovala u tako različitim društvenim, kulturnim, ideološkim i proizvodnim okolnostima, da se čitavo vrijeme borila za integritet djela i djelovanja i za javni status tobože privatnih, ‘ženskih’ poslova te, konačno, da je odbijala prihvatiti svoju osobnu sudbinu onako kako su nalagale društvene, ekonomske, rodne, klasne, psihološke i druge norme određenoga vremena”, zaključuje.

Ferdo RosićHDD galerijaHrvatsko dizajnersko društvoMarijan ŠpoljarMUOMuzej za umjetnost i obrtSlava AntoljakVjenceslav Richter
Imate mišljenje? Iskažite ga! (0)
Add Comment