American Sniper: Portret čovjeka kojeg je uništio rat u koji je vjerovao

Američki snajperist drugi je ratni film u bogatom režiserskom opusu Clinta Eastwooda, kojeg između ostalog čine sportska drama Djevojka za milijun dolara (2004.), kriminalistički film Mistična rijeka (2003.), vestern Nepomirljivi (1992.),  ljubavna drama Mostovi okruga Madison (1995.) i drugi. Za razliku od prvog ratnog filma, ratne drame Vojničine (1986.), u kojoj je tumačio je poručnika Toma Highwaya koji je podučavao novake u marincima, ovaj put Eastwood se odlučio uprizoriti život umirovljenog snajperista iz iračkog rata. Naslovnu ulogu povjerio je Bradleyu Cooperu (40), a od početka kino distribucije 25. prosinca 2014. do 30 siječnja 2015. film je zaradio 274 607 000 dolara (budžet filma iznosio je 58 800 000 dolara).

Nastao po autobiografiji Christophera Scotta Kylea  Američki snajperist. Autobiografija najsmrtonosnijeg snajperista u vojnoj povijesti S.A.D.-a (eng. American Sniper. The Autobiography of he Most Lethal Sniper in U.S. Military History), napisana u koautorstvu s Scottom McEwenom i  Jamesom Defeliceom), koja se od siječnja 2012., kada je objavljena, zadržala 37 tjedana na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa, scenarij filma drži se predloška uz tek manje nadopune i izmjene s ciljem pojačavanja emocionalnog doživljaja, poput ubojstva dječaka koji nosi granatu. Jason Hall pisao je scenarij konzultiravši se i s Kyleovim bivšim kolegama te njegovom udovicom Tayom, koju u filmu portretira Sienna Miller. Pišući scenarij usredotočio se na životni odabir Teksašanina Chrisa Kylea (8.4.1974.-2.2.2014.) i njegovu usmjerenost od školskih dana da postane uspješan „čuvar stada“. Naime, njegov otac, koji ga je podučio lovu, prenio je na njega filozofiju o metaforičkom postojanju  tri tipa ljudi: ovci, vukova i ovčara, tj. čuvara stada. Usmjerio ga je da postane čuvar koji brani svakog člana svoga stada svim raspoloživim sredstvima od vuka, kojeg treba dokrajčiti kad napadne stado. Takav militaristički stav od djetinjstva iznimno je utjecao na Chrisa Kylea te je postao njegov ideal pa nije ni čudno da se nakon kratkog rada na rodeu odlučio upisati u marince te postati snajperist. Nakon 11. rujna otišao je u Irak u kojem je odslužio četiri ture (od 1999. do 2009.), kao član treće ekipe Seal-ovaca te je postao poznat kao najsmrtonosniji snajperist američke vojske s 160 potvrđenih skinutih meta, zbog čeka su ga suborci prozvali legendom i herojem, a irački pobunjenici ramadiškim vragom i ucijenili mu glavu za 80 000 dolara. Po zadnjem povratku iz Irana časno je otpušten iz vojske i kako bi se rehabilitirao počeo je pomagati veteranima koji boluju od posttraumatskoga stresa. Prije godinu dana u 38. godini života na streljani ga je, s kolegom Chadom Littlefieldom,  smrtno ustrijelio dvadesetpetogodišnji veteran. Suđenje za to dvostruko ubojstvo trebalo bi mu početi ovoga mjeseca.

Unatoč tome što se na prvi pogled može činiti da je riječ o filmu koji veliča američke vojne pohode na Irak, ovaj film progovara o ljudima koji su otišli u rat s vjerom da rade dobro i vratili se iz njega fizički ili mentalno osakaćeni. I Oskarom nagrađeni film Narednik James (2009.) tematizirao je ispraznost koji vojnici osjećaju po povratku iz rata, ali Američki snajperist fokusira se upravo na onaj trenutak kad snajperist mora odlučiti hoće li pogoditi svoju žrtvu ili neće te na opravdavanje vlastite savjesti kroz fiksaciju na konkretnog neprijatelja, koji ima lice, ime i prezime, i čije svladavanje pruža jedinu šansu za povratak u svakodnevni život. Režirajući film pun nasilja Eastwood je iznimno pazio da kroz film zadrži napetost i prikuje gledatelja uz sjedalicu i ekran, što mu je pošlo za rukom. Ipak dvije stvari remete film, a to su korištenje lutke koja glumi novorođenče te sam kraj filma koji se predaje patetici. Vješto izbjegavajući patetiku prvih 125 minuta filma, prikazujući vrline i mane, uspjehe i probleme Kyleova privatnog i ratnog života i ne idealizirajući niti jedan njegov aspekt, zadnja paradna sekvenca filma, koja počinje nakon natpisa o Kyleovoj smrti, nepotreban je junačko-patetični detalj koji remeti dotadašnji filmski sklad.

U fokusu filma je Christ Kyle te se Bradley Cooper, koji ga tumači, nalazi u svakoj sceni, osim, naravno u posljednjoj sekvenci, pa je logično da je cijela naracija filma prikazana iz njegove perspektive. Filmsko vrijeme ne prati u potpunosti kronološki slijed Kyleovog života. Film počinje za prve Kyleove snajperske straže za prve ture u Iraku, kad prvi put mora ubiti prijeteću metu. Sama sekvenca se prekida povratkom u prošlost.

Upoznajemo život mladog Kaylea koji upija očevu filozofiju, brani mlađeg brata od nasilnika i uči pucati. Slijedi vremenski skok pa upoznajemo mladića Kylea, koji radi na Rodeu, te koji se, nakon što ga djevojka prevari, upisuje u marince te prolazi teški tjelesni i psihički dril. U baru upoznaje svoju buduću suprugu i  nakon svadbe odlazi u Irak, čime se zatvara retrospektiva i počinje kronološko izlaganje radnje s nekoliko vremenskih skokova. Vremenski luk u kronološkom slijedu radnje služi upravo kako bi pojačao kontrast između ratnog i privatnog Kyleova svijeta te pokazao kako su odgoj i povijesna situacija utjecale na osobu koja je imala tjelesne predispozicije za vještog snajperista, u čijem se pogledu vidi sumnja u ispravnost svojih ratnih djela. Ta sumnja izražena je i u tome što u intervalima između tura s vlastitom ženom nije u stanju razgovarati o onome to se događa u Iraku. Susrećući mladog ratnog invalida kojemu je spasio život nije u stanju s njim uspostaviti komunikaciju, odnosno bježi od toga da ga mladić naziva herojem i ne salutira mu nazad. Kyleova nesigurnost prikazana je kroz sitne geste oklijevanja pri gotovo svakom stiskanju okidača i gađenja nakon uklanjanja mete. Njegov nemir prikazan je kroz povišen krvni tlak, a nečista savjest odlično je prikazana u sceni poratnog Kyleovog sjedenja pred ugašenim televizorom, kada nam se kao gledateljima, dok ne vidimo ekran u kadru, čini kao da gleda ratni film, a potom doznajemo da mu se u glavi vrte scene s bojišta i progone ga. Borba s post traumatskim stresom prikazana je pak u sceni vrtne zabave kada napada psa koji je u igri legao na dječaka.

Uloge problematičnog Pata Soltana koji pokušava vratiti svoj život u normalu u U dobru i u zlu (2013.) te FBI-evog agenta Rickieja DiMasa u Američkim varalicama (2014.) bile su dobra priprema Bradleyju Cooperu za uspješnu transformaciju i izvedbu koju je pokazao utjelovljujući vojnika Chrisa Kylea, ne igrajući kao heroja koji uživa u vlastitim ratnim uspjesima, već čovjeka koji se u sebi bori sa svojim djelima i pokušava odvojiti svoj kućni život od ratnih pohoda. Pripremajući se za ulogu Cooper je morao dobiti 18 kg i dobiti mišiće, za što mu je bilo potrebno sedam mjeseci svakodnevnih intenzivnih treninga te posebnog režima prehrane. Također je prošao s nekadašnjim mornaričkim snajperistom Kevinom Laczom trening pucanja iz snajpera, a u filmu zaista diže utege od skoro 200 kg. Detaljne pripreme za ulogu i odličan portret čovjeka kojeg je uništio rat u koji je vjerovao, osigurale su mu treću uzastopnu nominaciju Američke filmske akademije za najboljeg glumca.

Frana Marija Vranković