Dolićeva pohvala kiparskom mediju: gastarbajteri kao amblemi sjećanja

"Snažan zaveslaj žene u čamcu ustvari je metafora ramskih žena koje se nisu prepuštale uvjetima koji su ih “snalazili” odlaskom muževa na rad u inozemstvo, nego su, zaveslajima okrenute životu, iskazivale hrabrost u preuzimanju katkad i muške uloge." Nevenka Šarčević, kustosica izložbe "Amblemi ramskog zavičaja"

Prošlo je godinu i pol dana od kad smo razgovarali s Petrom Dolićem, jednim od naših najproduktivnijih kipara koji je od tada imao cijeli niz izložbi i izradio nove javne spomenike te uredio nemali broj crkvenih interijera.

Mnogi iz svijeta animacije ga znaju kao autora skulpture koja se dodjeljuje na Animafestu od 2012. godine. Širu javnost zaintrigirao je svojom fascinacijom raznoraznim ličnostima, posebice onima iz polja kulture i umjetnosti čije portrete i aluzije na njihove radove izrađuje u plavičasto-zelenkastom staklu koje je počeo koristiti prvi u našim krajevima. Od Ljube Ivančića, Branka Ružića, Đure Sedera do Dubrovčana – Luka Paljetka, Iva Dulčića i najrecentnijih bista posvećenih Marinu Držiću, Petar Dolić uspijeva u staklu predočiti nevjerojatno istančane portrete karakteristike navedenih velikana. Ono što u slikarstvu znaju postići vrsni crtači sa samo nekoliko linija, Dolić postiže bruseći staklo minimalističkim postupcima kojima stvara čvrste, fine i taktilne forme.

Zvonko Maković, kustos Dolićeve velike izložbe “Modeliranje svjetlom” postavljene ovog ljeta u Muzeju antičkog stakla u Zadru naglasio je kako Dolić ne radi nužno portrete već i aluzije na pojedina slavna umjetnička djela poput Munchovog Krika ili Bakićevih Svjetlosnih oblika. Svojim se najnovijim radovima u staklu krajem kolovoza predstavio i u Domu Marina Držića izložbom Procesija koja se može razgledati sve do 19. siječnja 2020. godine.

Amblemi ramskog zavičaja

Ovaj kipar koji osim u staklu redovito radi u kamenu, drvu i bronci predstavio se 24. listopada u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ zagrebačkoj publici novim radovima iz ciklusa Amblemi ramskog sjećanja koji su posvećeni ramskim gastarbajterima kao i općenitom fenomenu gastarbajterstva sveprisutnom na našim i ostalim područjima „brdovitog Balkana“. U uvodnim stihovima kataloga izražena je dubina motivacije odlaska gastarbajtera kao i njihova moralna osovina na koju su naslanjali svoje djelovanje u tuđini.

Samo za novac nisam išao raditi,
nego za dostojan život sebe i svojih.
Nisam pljačkao siromahe,
klonio sam se moćnih i silnih.
Prigibao sam se samo pred Bogom,
častio ga radom ruku svojih i
podizao dom svoj i zavičaj ramski.

U nevolji se nisam ponižavao,
ni u dobru uznosio.
Iz siromaštva i bogobojaznosti,
sticao sam, podizao obitelj,
snivao i gradio, vjerovao u bolje dane,
vjerovao u Boga, u pravdu, u ljudsko zajedništvo,
u mali svijet ramski, bez osvete i gorčine,
bez nadimanja i zla oka.
Još me uvijek ima – još uvijek vjerujem!

U zahtjevnom prostoru Studija Račić u Margaretskoj u samom centru Zagreba na vrlo posjećenom otvaranju izložbe mnogi su s odobravanjem komentirali postav malih bronci koje su, grupirane u nekoliko cjelina na zajedničkim ili pojedinačnim postamentima, nevelik galerijski prostor učinile funkcionalnim i protočnim. Jedan od dragocjenih komentara na račun samog postava bez sumnje je pohvala Dolićeve profesorice, velikanke hrvatskog kiparstva Marije Ujević-Galetović upravo na račun postava skulptura čiji je autor sam Dolić.

Kiparica Marija Ujević-Galetović na otvaranju izložbe “Amblemi ramskog zavičaja” Petra Dolića

„Jedno od važnih pitanja naše ramske prošlosti svakako je fenomen naših radnika
po zapadnoj Europi. Misli se ponajprije na one koji su otišli iz zavičaja u drugoj polovici prošlog stoljeća. Njihovo “privremeno” napuštanje zavičaja i obitelji ostavilo je duboke ožiljke na sveukupnom biću ramskih ljudi do danas. Stoga smatram posve opravdanim i nasušno potrebnim da se ovo pitanje ugradi u mozaik ramske prošlosti i da ga se s punom ozbiljnošću valorizira.“ Jozo Ivančević, načelnik općine Prozor-Rama

Tri skupine bronci nazvanih Kod fotografa, Iz života Rame i Na jezeru malih su formata i različito su patinirane što doprinosi vizualnoj dinamici postava i ističe slojevita svojstva kolorita bronce. One sve redom prikazuju svakodnevni život Ramljaka i Ramljanki koji su se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih morali priviknuti na posve nove geografske prilike u vidu stvaranja umjetnog jezera u ramskoj udolini. U Rami se naime tada pregradila rijeka i došlo je do nastanak novog potopljenog krajolika što se vremenski podudaralo s odlaskom radne snage u inozemstvo.

“Taj nagli životni obrat možda najbolje ilustrira melankolični monolog starih ljudi, izgovaran u trenucima zbunjenosti pred novim svjetonazorom. A monolog izgleda ovako: „Živjelo se svakako, više u nemanju nego u imanju. Išlo se na rađu u Sarajevo, u Crnu Goru, u jesen u kukuruz u Bačku. Nosio se duvan iz Hercegovine pa sve do Maglaja. U jesen prodaj koju ovcu pa kupi beslemu. Muka i dever. A onda se otvoriše granice…” Stjepan Lovrić

To razdoblje velikih promjena fotografirao je znameniti slikar Josip Zlatko Biffel (1933. – 2018.). Osim njegovih značajne su i fotografije Ćirila Ćire Raiča koji je također zabilježio tadašnja događanja. Dolić se za jedan dio svog ciklusa inspirirao fotografijama ramskih svatova po uzoru na koje je izradio skulpturice postavljene unutar deset kvadratnih drvenih okvira koje je postavio na zidu u visini očišta.

Amblemi ramskog zavičaja

Ovaj narativni ciklus koji je nastajao posljednje tri godine i čiji su motivi skicozno figurativni potvrđuju svestranog Dolića kao kipara jako izraženog klasičnog nerva čija djela su jednako suvremena i univerzalna koliko su u svom kiparskom vokabularu istovremeno tradicionalna i klasična. Tipološka obilježja koja pridaje svojim skulpturama na uštrb portretnih karakteristika čine da njegove bronce jednostavno ne odgovaraju nekom osobitom datumu u vremenu.

One tako postaju svevremenske čime sam postupak oblikovanja figura odgovara jednoj od misli vodilja ove izložbe – učiniti da amblemi ramskog sjećanju iz vremena potopa i seljenja postanu znakovi gastarbajterskog sjećanja u svoj njegovoj raznolikosti, ali povrh svega – univerzalnosti. Dolićeve su skulpture zaista pohvala kiparskom mediju kao takvom što u svom predgovoru publikaciji* tiskanoj uz uobičajeni katalog izložbe kustosica Nevenka Šarčević posebno naglašava:

“U vremenu u kojem akademski kipari koriste nove tehničke vještine, naprave, materijale, izvore svjetlosti, proširujući granice i raspone plastičkog ili spacijalno osjetilnog oblikovanja ili pak konceptualnog poimanja umjetnosti, izložba Amblemi ramskog sjećanja ne samo da je opredmećeno sjećanje koje govori o lokalnom i regionalnom, povijesnom, antropološkom i društvenom fenomenu, nego ona označava afirmativan odnos prema stvaranju u drevnom kiparskom mediju.”

Ako treba istaknuti samo jednu od Dolićevih skulptura onda neka to bude skulptura Ivana Okanova, ramskog gastarbajtera koji pogleda uprta u nepoznato sjedi na povećem koferu na kojem počiva njegovo dugačko, mršavo tijelo. Impostacija ove skulpture neupitno podsjeća na novu Dolićevu javnu plastiku, spomenik Vlahu Bukovcu koji odnedavno sjedi na cavtatskoj rivi, u blizini franjevačkog samostana i crkve Gospe od Snijega.

Ljudi koji usporeno veslaju na zrcalno čistoj površini jezera, ruke žena skupljene u molitvu, majke koje povijaju svoju djecu, kroničar i vikar zadubljeni u svoje poslove kao i dijete koje ljulja brata ili sestru u kolijevci redom su skulpture čija visina ne prelazi pola metra a baš svaka bi mogla funkcionirati kao samostalna skulptura u prostoru. Upravo tu se krije genijalnost Dolićevog izričaja i vraški dobrog kiparskog oblikovanja.

Anita Ruso

Fotografije: Goran Vranić, naslovna fotografija: Juraj Vuglač

Izložba se može pogledati do 10. studenog 2019. od ponedjeljaka do petka od 11 do 19 sati, a subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati.

* Dvojezična publikacija “U spomen ramskim gastarbajterima” tiskana je uz novčanu podršku Općine Prozor-Rama, a cijela izložba realizirana je na poticaj Ramljaka Bože Mišure koji je Doliću prenosio vlastita kao i sjećanja upisana u kolektivnu memoriju ramskog kraja i naroda.

Petar Dolić rođen je 1975. godine u Travniku. Diplomirao je kiparstvo 1999. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Vulasa, a kao izbornu nastavu pohađao je kolegij Medaljarstvo i mala plastika, u klasi prof. Damira Mataušića. Dosad je izlagao na 64 samostalne i 75 skupnih izložbi. Autor je brojnih skulptura na javnim prostorima (Tri sunca – uvala Vela Lozna, Postira; Podmornica – Zagrebački velesajam; Brod na suhom – Njemački park pokraj Boćarskog doma u Zagrebu; Spomenik poginulim braniteljima u Labinu, u sklopu Mediteranskoga kiparskog simpozija; Spomenik Oluja 95 u Kninu; Spomenik pomorcu i pomorstvu u Rijeci; Spomenik poginuloj djeci u Domovinskom ratu, Slavonski Brod; Spomenik Tvrtkov biljeg, Prozor u Rami, BiH; Spomenik Rumbočki križ, Rumboci , BiH ). Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Sveučilišta u Zagrebu, Prva nagrada na Trijenalu hrvatskoga akvarela, Nagrada Galerije Forum). Član je HDLU-a i ZUHA-e. Mnoga djela mu se nalaze u stalnim postavima muzeja te privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More