Alis u zemlji čudesa: Kako je utjecajna promotorica knjige ostvarila još jedno čudo

Sad kad je najutjecajnija promotorica knjige na koljenima, svoju priliku da se dočepaju malo slave i novca vide pretendenti na njezino mjesto.

Da je ovo društvo duboko ideološki podijeljeno, znali smo i prije nego što je Alis Marić izazvala gnjev takozvanih “maskera” prepričavši anegdotu iz taksija u kojemu se vozila bez zaštitne maske, čak i nakon što ju je taksist zamolio da je stavi. Reakcije koje su uslijedile najbliže su javnom linču što je uopće moguće biti u kulturi: ovakav razorni gnjev u medijima i na društvenim mrežama u Hrvatskoj se rijetko kad zahukta u polju kulture, a meta su mu obično korumpirani političari. (Tautologija je namjerna.)

Alis Marić uređuje stranicu koju na Facebooku prati preko pola milijuna ljudi, što je svakako fenomen u zemlji u kojoj se oskudno čita, a slabašnim čitateljskim navikama malo pomaže i nedovoljno razvijena, nikad do kraja razrađena Nacionalna strategija poticanja čitanja. Stranica se zove Čitaj knjigu i na njoj se nižu objave koje na vizualno dojmljiv način, nekako pitomo, pitko i “meko”, upoznaju pratitelje sa svježe objavljenim naslovima domaćih i stranih autora. Članovi grupe aktivno sudjeluju: komentiraju, dijele objave, lijepe vibrirajuća srca i druge emotikone. U nagradnim igrama knjige se “udomljuju”, kao slatki mačići. Sve je nekako živo i pozitivno i ugodno na toj stranici na kojoj se živopisni marketing ukršta sa stereotipno komornim svijetom knjiških moljaca.

Pretpostavljam da u tome i jest kvaka. Osmina stanovnika ove zemlje reagira na taj čudesni, a jednostavni spoj koji je Alis Marić majstorski patentirala i na kojemu dobro zarađuje. Ona je jedna od rijetkih uspješnih poduzetnica u kulturi i da zaista imamo nekakvu nacionalnu strategiju poticanja čitanja, ona bi joj bila zaštitno lice. Projekt održava ugovorima s izdavačima čije knjige promovira, i to ne samo na društvenim mrežama nego i na stranici citajknjigu.com na kojoj o knjigama piše osvrte iz osobnijeg, blogerskog ugla.

Nakon incidenta s taksijem, međutim, izdavači joj okreću leđa i javno razglašavaju prekid suradnje s njom. Nekoliko urednika pozvalo je i druge da “odlajkaju” stranicu. Jedan dio pratitelja ih je poslušao: u danima nakon što je u medijima objavljen taj njezin sporni komentar (izvučen iz rasprave u kojemu je sudjelovala sa svojim privatnim profilom), stranicu Čitaj knjigu napustilo je oko 17 tisuća ljudi.

Trajanje ovog malog skandala produljila je sama Alis Marić kad je, pod pritiskom nekoliko medijskih objava, odlučila ponuditi javnu ispriku – motiviranu možda iskrenim zaokretom u stavu prema jalovom nošenju maski u svrhu ograničavanja epidemije, a možda samo spoznajom da joj je poslovni model ugrožen pa je trebalo spasiti stvar, koliko se može.

“Ovim putem se prvenstveno ispričavam mladom taksisti i njegovoj obitelji što sam ih na bilo koji način dodatno uplašila ili povrijedila. Jer nije mi bila ni najmanja namjera. Dapače željela sam isti čas izaći iz taksija da ga umirim i to sam u svom komentaru navela – nisam se smijala njegovom strahu nego sam ostala preneražena količinom psihoze, straha i netrpeljivosti koja se očito uplela među sve nas”, napisala je Marić, uz molbu da “provala prijetnji, vrijeđanja i linča prestane jer to zaista ne vodi ničemu i uznemiruje moju obitelj”.

Isprika nije bila epilog ovog slučaja, kako se Alis Marić nadala. Dio publike, pravovjerni gnjevni maskeri, nisu prihvatili pokajanje jer nisu povjerovali da je Marić iskrena. Pridružili su im se i manje uspješni sudionici kulturnog života koji su dosad iz prikrajka grizli nokte nad uspjehom ove žene, a sad su dobili priliku da iskorače iz sjene, linčuju i likuju. Dio publike, ogorčeni antimaskeri, razočarali su se njezinim povlačenjem i protumačili ispriku kao slabost osobe koja nema snage ni hrabrosti stajati iza svoga mišljenja neovisno o reakciji okoline. Teško je plesati na tankom užetu iznad vulkana, a ne osjetiti žarenje tabana.

E da, pojavile su se odmah i pirane. Sad kad je najutjecajnija promotorica knjige na koljenima, svoju priliku da se dočepaju malo slave i novca vide pretendenti na njezino mjesto, poput kolumnista Pavla Svirca koji bi također htio biti plaćen za svoje nekonvencionalne i, u većini slučajeva, neukusne objave o domaćog knjizi i izdavaštvu. Na svojoj Facebook stranici Književna groupie ponudio se oglašivačima kao zamjena za Alis Marić i objavio nepismeni “cijenik”.

Sve je ovo bilo i očekivano, ustvari. Najzanimljivije mi se čini to što je, nakon početnog pada broja pratitelja i poziva na bojkot, stranica Čitaj knjigu počela ubrzano stjecati nove pratitelje, pa ih je sad (opet) preko 550 tisuća. To je zanimljivo! Sudeći po tome koliko Hrvati vole kad se pusti malo krvi i kad strasti prokolaju, mogao bi “slučaj taksi” postati primjer čudesnog marketinškog uspjeha, onakvog kakav je doživjela influencerica Doris Stanković nakon slučaja “besplatni ručak u Poreču”.

Na stranu maske i ideološke podjele oko njih, na stranu i licemjerje i beskičmenjaštvo Alis Marić i onih koji bi joj najradije plesali na grobu, za kulturu koja se tako malo “zarezuje” u medijima, ova bi halabuka mogla donijeti i dobre stvari. Dobro je da osmina stanovništva Hrvatske aktivno prati novitete u izdavaštvu, dobro je da ljudi žele čitati, dobro je da su informirani o ovom segmentu kulture koji je u velikim medijima temeljito zapostavljen. O maskama smo čuli svaki, i najopskurniji argument i protuargument, u udarnim terminima i na portalima koji bi se trebali baviti kulturom, a daju prostora ovome! Ali, kad ste na televiziji pogledali baš odličnu reportažu ili barem suvisao razgovor o knjizi?

Kultura do ljudi uvijek nekako dolazi posrednim putem, u takvom vremenu živimo. Skandali poput ovoga sredstvo su kojim teme iz kulture krče put prema čitateljima, gledateljima, prema mladima koji su žrtve manjkavog obrazovnog sustava – a žele znati više.

Kad sam za knjigu Welcome to Croatia u tandemu s Kristijanom Vujčićem dobio nagradu Kiklop za debitantsko djelo godine, samo je malobrojnim sudionicima književne scene ta natuknica nešto značila. Većina nije uopće čula za Kiklopa sve dok ga nisu uskratili Nives Celzijus pa se po medijima vodila žestoka rasprava o tome treba li tako uglednu književnu nagradu dati jednoj starleti ili zanemariti činjenicu da je rekordnom prodajom svojih memoara zadovoljila uvjet da joj se uruči Kiklop za hit godine. Kad se senzacionalizam ispuhao, ostala je publika koja je znala malo više o književnosti u Hrvatskoj.

Tako će biti i ovaj put: priča o taksistu i maskama će se ispuhati, ali Čitaj knjigu ostaje.

 

 

*Roman “Petokoronaš” Emanuela Željka Špoljara prvi je roman o životu u doba korone u Hrvatskoj, a objavljen je paralelno u Srbiji i Hrvatskoj. Naručite ga na info@arteist.hr za 99 kuna, uz besplatnu dostavu i besplatan primjerak prvijenca Željka Špoljara, zbirke priča “Teškoće pri gutanju”.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More