Ali: Strah jede dušu – ljubav nije jednostavan domaći zadatak

Kad smo zajedno moramo biti dobri jedni prema drugima. Inače, naš život ništa ne vrijedi.

U kazalištu se rijetko dogodi trenutak koji vas izbaci iz vlastite orbite ili izuje iz cipela te tvrdoglavo odbija sasvim prirodan zaborav. O predstavi Ali: Strah jede dušu prema filmu Rainera Wernera Fassbindera u režiji Sebastijana Horvata i produkciji SNG Drame Ljubljana do osvajanja Grand Prixa na 53. Bitefu čulo se razmjerno malo. Usmena je predaja ipak učinila svoje do 54. Borštnikova srečanja (14. – 27. listopada 2019.) posljedično stvorivši naramak očekivanja.

Rad Sebastijana Horvata s probranim autorskim timom, ponajprije dramaturgom Milanom Markovićem Matthisom i scenografom Igorom Vasiljevim, hrvatskoj je publici poznat po radikalnom osuvremenjivanju i vizualno visoko stiliziranom čitanju Krleže. Ono nije naišlo na zavidnu kritičku recepciju. Primjerice, Michelangelo na Dubrovačkim ljetnim igrama jedva je preživio ljeto 2018., iako je nastao u koprodukciji s HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Sve što je možda u prijašnjim predstavama zasebno izvrsno funkcioniralo poput poigravanja s publikom, dramaturških obrata, promišljanja prostora i ozbiljnog rada s glumcima, kao da se s fassbinderovskim slojevima jednostavno i čisto uklopilo u izniman mozaik.

Matthis zadržava i nadopisuje filmske dijaloge, koji su ujedno labava posveta Sirkovim melodramama o građanskoj Americi pedesetih godina, ponajprije ”Sve što nebo dopušta” s Jane Wyman i Rockom Hudsonom. Iz gledališta dolaze pripovjedni glasovi da bismo vrlo brzo ugledali šezdesetogodišnju udovicu, čistačicu Emmi (Nataša Barbara Grečar) koja ulazi u bar u koji baš i nije trebala ući. Pada kiša. Nema izbora. Naručuje Cola-Colu i uskoro pleše s barem dvadeset godina mlađim Marokancem Alijem (Iztok Drabik Jug). Ona nije nikakva femme fatale, štoviše niska je i zdepasta, mnogo govori i stalno udovoljava. On je mlad i muževan gastarbajter. Zbližava ih zajednička usamljenost. Pada i brak. Simpatija za luzere?

Rijetko viđena delikatnost u tvorničkom postrojenju u industrijskoj zoni Maribora, suptilni društveni komentar na poratnu Njemačku, koja se ni po čemu ne razlikuje od trenutačne velike humanitarne, imigrantske krize čiji se strahovi zrcale u predrasudama, rasizmu i ksenofobiji, uskoro dobiva obrat. Nismo više isključivo promatrači, postajemo sudionici. Čisto i nevino tkivo postupno rastavljamo i ponovno sastavljamo. Ne, to ne možemo biti mi. Uostalom, tko je rekao da je romanca Njemice i došljaka lak domaći zadatak? Obitelj odlazi, kolege okreću leđa, dućan zatvara vrata, a sama ljubav od početne darežljivosti postaje zajedljiva i sitničava u malograđanštini.

Bračne krize kroz iznimno inteligentne i suptilne društvene komentare, jednako aktualne 1974. i 2019., ne zalaze u sentimentalizam ni svojevrsni višak emocionalnosti. Prije nas podsjećaju, posebno u redateljskim poigravanjima s očekivanjima, na važnost empatije i nerijetko zaboravljene moralne vrijednosti. Strah koji nas izjeda uvijek je od onog nepoznatog, teško zamislivog, no on u suvremenom društvu može biti i strah od prepoznavanja i zbližavanja.

Emocionalne vrtuljke glumački nose Nataša Barbara Gračner i Iztok Drabik Jug. Gračner sva nesigurna, pomalo pogrbljena, nevidljiva u sveprisutnom siromaštvu, sve emocije nosi iznutra. I najmanja je njezina gesta duboko promišljena. Drabik Jug igra zatvoreno, distancirano, suzdržano u bijesu, s vidljivom povrijeđenošću. S ostatkom sugestivnog ansambla izgrađuju svijet čudnovate ljubavi, koji se s lakoćom prelijeva na gledalište. U tom dvosatnom hodu po rubu između stvarnosti i fikcije, povjerenja i oprosta, jedino kazalište i dalje ima tu nimalo ciničnu moć zbližavanja.

Anđela Vidović

Foto: Peter Uhan

*Na 54. Borštnikovom srečanju ”Ali: Strah jede dušu” dobila je Nagradu Društva kazališnih kritičara i teatrologa Slovenije za najbolju predstavu sezone (2018/19), Sebastijan Horvat osvaja Posebnu Borštnikovu nagradu žirija, Nataša Barbara Grečar i Iztok Drabik Jug nagrađeni su za glavne uloge. Predstava gostuje u ZKM-u 8. prosinca 2019.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More