Alda Merini bol i mrak pretočila je u potresnu lirsku priču

Zaljubljena duša Alde Merini, Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik 2019.

Duša je počelo dobra i posljednja prigoda za život.

U izdanju Društva dubrovačkih pisaca kao 21 knjiga Biblioteke Mirac tiskana je knjiga jedne od najvećih talijansih pjesnikinja 20. stoljeća Alde Merini (1931. – 2009.) naslovljena Zaljubljena duša. Ova knjiga je i prvo djelo ove autorice objavljeno u prijevodu na hrvatski jezik. Autor prijevoda i pogovora je Ivo Kara – Pešić, a autor crteža koji prate tekst je Alberto Casiraghy.

Alda Merini rođena 1913. u Milanu. Rat i obiteljski problemi onemogućili su je kao sjajnu učenicu da završi srednju školu i taj osjećaj neuspjeha i nedovršenosti opteretio je i izazvao prve mentalne poremećaje, ali i probudio snažno zanimanje za poeziju. Kao desetogodišnjakinja dobila je prvu nagradu za mlade pjesnikinje koju joj je uručila posljednja talijanska kraljica Maria Hoze od Belgije. S petnaest godina doživjela je prvu mističnu krizu i željela otići u samostan, ali je odustala nakon pisma časne sestre koja je pozvala da preispita svoj poziv, a na prvom poslu u uredu jednog milanskog odvjetnika skoro je dobila otkaz jer je tijekom radnog vremena pretipkavala svoje već tada neobično zrele pjesme u kojima se iščitavaju temeljne osi života i stvaranja Alde Merini – ljubav i poezija.

Sve silnice njenog nesretnog života izviru, isprepliću se i u konačnici vode do tih temelnjih izvorišta i sidrišta koja su je odredila kao ženu i umjetnicu. S devetnaest godina bila je uvrštena u antologiju Talijanska suvremena poezija. 1909. – 1949. (Poesia italiana contemporanea. 1909. – 1949.). U tom razdoblju u njenoj poeziji isprepliću se elementi mističnog s erotiskim motivima, a pojavljuju se i znakovi bolesti. Godine 1953. izlazi njena zbirka Prisuće Orfeja (La presenza di Orfeo) o kojoj pohvalno pišu veliki Pier Paolo Pasolini i Salvatore Quasimodo. U razočaravajućem braku postaje majka četiri kćeri, dvije su rođene za vrijeme njenog četrnaest godina dugog ( s kratkim prekidima) boravka u psihijatrijskoj bolnici Paolo Pini u Milanu. Ni u tim teškim uvjetima nije prestala pisati, a prva knjiga nakon izlaska iz bolnice ima znakovit naslov Predodređeni umrijeti. Pjesme stare i nove (1980.) (Destinati a morire. Poesie vecchie e nuove).

U zbirci Pjesme (Poesie) koju je tiskala uz pomoć prijatelja opisala je mučan i težak povratak u vanjski svijet nakon nehumanih dana provedenih u psihijatrijskoj klinici. Nakon povratka u život i braka s pjesnikom Misheleom Pierrijem izlaze joj tri pjesničke zbirke, a potom 1984. i njeno remek-djelo Sveta zemlja (La Terra Santa) koja nije dobila zasluženu pozornost i kritičku valorizaciju. Knjiga Druga istina. Dnevnik jedne drugačije objavljena je 1986. i potresno je svjedočanstvo o iskustvu boravka u duševnoj bolnici i tretiranju hipesenzibilnih osoba. U knjizi je svjedočila o svom prisnom odnosu s boli iz kojeg izbija snaga pjesništva:“ pjesnik ne smije bježati od boli, mora je tražiti, mora kroz nju pjevati“, napisala je Alda Merini. Kad je 1993. g. dobila nagradu Premio Librex Montale postaje iznimno produktivna, a 1998. Marija Corti priredila je antologiju njezina stvaralaštva pod naslovom Cvijet pjesništva (Fiore di poesia 1951. – 1997.). Godinu prije nego je tiskana knjiga Zaljubljena duša Alda Merini dobija Nagradu talijanske vlade za pjesništvo što je bila potvrda i istutucijskog priznanja njenom stvaralaštvu.

Zaljubljena duša Alde Merini nastala je nakon dva desetljeća duge patnje i kalvarije koju je ova iznimna žena i pjesnikinja prošla po duševnim bolnicama sudarajući se s nerazumijevanjem, napuštanjem i okrutnošću onih koji su je okruživali i koji su joj trebali pomoći. Umjesto ljekovitog suosjećanja i stvarne pomoći susretala se s neshvatljivim sadizmom i teškim lijekovima koji su njeno stanje pogoršavali. No kako je u nadahnutom pogovoru zapisao Ivo Kara – Pešić „uspjela je sve to preživjeti grčevito se držeći za bljeskove ljubavi i poezije, bljeskove koje je samo ona mogla naći u tami pakla na zemlji. Mistika kojom knjiga odiše jedinstvena je u svijetu književnosti, mistika je to duše koja unatoč strahotnim mukama nikad nije odustala od puti, od užitka, od zemaljskog, od života. Od poezije za koju je sama govorila kako je „otima“.

Upravo to „otimanje“, taj bijeg iz duboke boli i mraka s kojim se susretala, snagom svoga duha i talenta pretočila je u potresnu, sugestivnu lirsku priču, poeziju koja nas dira svojom izvornom istinom proživljenoga. Svoju bol i muku poput prave svećenice duha i pjesništva ugrađivala je u riječi prema kojima nikako ne možemo ostati ravnodušni. „Svaki je pjesnik svećenik i podnosi neizrecive muke ako bi vlastitu riječ poklonio drugima. To je nedostojna okrepa kako bi se osjetilo malo vječnosti. Ljudi ga nastoje stopiti sa svjetinom, pomiješati ga s glibom, ugušiti ga na smrt između prašine i zločina, i pjesnik odista umire, pobijeđen klonulošću i molitvom koju ne uspijeva više uskrsnuti. Nikad više?“ – pisala je u Zaljubljenoj duši Alda Merini.

U svojim potragama, sumnjama, obmanama, ushitima i razočaranjima spoznala je ljepotu i bol života, moć poezije i snagu riječi i unatoč svemu nije odustajala, nije se predavala. „Ponekad duša umre i umre suočena s boli, s nedostatkom ljubavi, a ponajviše kada je osumnjičena za obmanu.“

Duša i duhovnost za Aldu Merini bili su onaj „bdijući stražar“ nad njenim bolnim životnim lutanjima, čuvar rijetkih bljeskova sreće, branitelj mrvica snage koji su joj ostajali u borbi protiv prolaznosti i smrti, u borbi u kojoj smo svi u konačnici gubitnici. Njena predanost ljubavi i poeziji podarila joj je spoznaju o „gorčini života“ ali i mogućnosti povratka u Stvoriteljevu koljevku.

„Duša poput moje već je u vječnosti, u smislu da je shvatila da vrijeme nema vrijednost, da čovjek ne može zaustaviti smrt, ali da u sebi ima bdijućeg stražara, svoju dušu kojom je svjestan gorčine života, i vratit će se, ako Bog to bude htio, u koljevku svojeg Stvoritelja“.

Poezija Alde Merini bolno je istinita i iscrpljujuća borba da se prihvati i živi život, da se pobijedi smrt i prolaznost, da se svlada i u stihove okuje „(…) veličanstveno vrijeme smrti, kazalište slikovito i postojano, udaljena riječ“. Svojom Zaljubljenom dušom Alda Merini uvjerila nas je, poput svih istinskih i velikih pjesnika, kako bi naš život bio pust i siromašan bez ljepote i čarolije pjesničke riječi.

Katja Bakija

 

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More