[VIDEO] Neugodne istine Davida Attenborougha: “Krećemo se prema masovnom izumiranju”

Dokumentarni film "David Attenborough: A Life on Our Planet" svojevrsno je ljubavno pismo Zemlji i najveće moguće upozorenje o njenoj potencijalnoj budućnosti.

David Attenborough: A Life on Our Planet (2020., 83min)
Izvršni producenti: Alastair Fothergill, Keith Scholey, Colin Butfield
Režija: Alastair Fothergill, Jonathan Hughes, Keith Scholey
Direktor fotografije: Gavin Thurston
Naracija: David Attenborough

Generacije gledatelja željne znanja o našoj planeti i popratnih vizuala koji dočaravaju njezine neopisive ljepote odrasle su uz dokumentarne filmove Davida Attenborougha. Taj engleski prirodoslovac svoj je život i svoju karijeru posvetio putovanju svijetom, s ciljem otkrivanja i prezentiranja naizgled nepresušne riznice čudesa koju majka priroda tako nesebično nudi, zauzvrat tražeći jedino razumijevanje njene uloge te poštivanje njenih zakonitosti i granica. Sir Attenborough, inače smatran britanskim nacionalnim blagom, koliko god on sam tom opisu bio nesklon, u svibnju 2020. navršio je 94 godine. I nakon gotovo cijelog stoljeća koračanja Zemljom i aktivnog praćenja svih njenih mijena, ovo nevjerojatno ljudsko biće ima nam još štošta za reći o načinima na koje nas naš kolektivni odnos prema prirodi vodi u sigurnu propast.

Tako je nastao David Attenborough: A Life on Our Planet, njegov najnoviji dokumentarac, ujedno i njegovo ultimativno svjedočanstvo. Pričajući nam o svom putu od dječaka zainteresiranog za proučavanje fosila do BBC-evog televizijskog prezentera kojem je životna misija izvještavati o Zemljinoj bioraznolikosti, Attenborough nam pruža uvid u sve načine na koje se svijet počeo mijenjati kao nikada do tada – zaslužan za te promjene je, dakako, čovjek. Prekrasne snimke očaravajućeg biljnog i životinjskog svijeta popraćene Attenboroughovom naracijom posjeduju moć da nas duboko ganu te izazovu u nama itekako zaslužene osjećaje divljenja i strahopoštovanja. Priroda je predstavljena kao točno ono što ona i jest – nevjerojatan i kompleksan živući (makro)organizam s inherentnom sposobnošću za samoregulacijom i samoobnovom. Kao neukrotiva divljina kojoj je namijenjeno da takvom i ostane jer ono što mi percipiramo kao neobuzdani kaos koji treba pripitomiti i iskoristiti za svoju dobit, u svojoj je srži zapravo savršeno funkcionirajući sustav baziran na međuovisnosti svih stvorenja koja ga sačinjavaju i hrane. Sva ta bića, bile biljke ili životinje, tu ravnotežu sistema održavaju po defaultu – mi smo jedina vrsta koja se toliko odsjekla od osjećaja prirode kao dijela sebe i sebe kao dijela prirode, da taj balans aktivno narušavamo.

Ono što Attenborough pametno čini u svom istovremenom ljubavnom pismu Zemlji i najvećem mogućem upozorenju o njenoj potencijalnoj budućnosti jest upravo to da nam život na našoj planeti prikazuje kroz svoju jedinstvenu perspektivu, obojanu ogromnim znanjem te istinskim poštovanjem i čuđenjem. Koliko god kao pojedinci možda bili povezani s prirodom i svjesni njene ljepote i važnosti, ovaj dokumentarac svejedno uspijeva oslikati to mjesto na kojem imamo privilegiju živjeti kao rajski vrt koji kao da po prvi put istinski vidimo i osjećamo. Tim teže nam pada udarac koji će uslijediti, kada iznimne prizore šuma i oceana kakvima su nekada bili postepeno počnu zamjenjivati snimke realnosti koja je uslijedila. Ta tranzicija u strukturi i naraciji događa se glatko i nenasilno, dok je suština samog sadržaja dijametralno suprotna. Uslijed ljudskim djelovanjem izazvanih klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, krećemo se prema šestom masovnom izumiranju na planeti – ali ne više puževim koracima, kao što je nekoć bio slučaj.

A Life on Our PlanetI opet, neovisno o tome koliko nam ova tematika bila poznata, Attenboroughov dokumentarac svojom temeljitom i dubokom razradom uspijeva dati dodatnu dimenziju problematici koja se tiče svakog pojedinca. Nakon prezentacije Zemlje kao nekadašnjeg rajskog vrta i potonjeg pružanja uvida u sve načine na koje ljudska ruka taj vrt sustavno uništava, ovaj prirodoslovac odlazi korak dalje te nam, riječju i slikom, daje projekciju života na Zemlji u narednih 90 godina, u slučaju da ljudska vrsta nastavi putanjom kojom je krenula. Ti nas prizori i trebaju zastrašiti, ali primarno su tu da nas osvijeste – jer tek kada istinski shvatimo utjecaj promjena oko nas na naše jako konkretne živote, možemo početi donositi informirane odluke o daljnjem djelovanju.

Srećom, to je upravo ono što nam Attenborough pruža. Njemu nije u cilju pokazati nam realnost i onda nas ostaviti da se, prestrašeni i bespomoćni, koprcamo u nelagodi statusa quo. On nas prvo želi osvijestiti, a potom nam i ponuditi rješenja koja, ako se počnu primjenjivati, i dalje mogu zaustaviti ovu naizgled neminovnu lavinu. Riječ je o rješenjima na globalnom nivou, a kao uzore koje vrijedi slijediti navodi države koje ih uspješno implementiraju. Njegova završna poanta ipak je ona koja najviše odzvanja – to potencijalno istrebljenje prema kojem se krećemo ne odnosi se na Zemlju, već na ljudsku vrstu. Jer mi bez planete ne možemo, ali ona itekako može bez nas. Ako je pravovremeno prestanemo zloupotrebljavati, učinit će ono što je u njezinoj prirodi i obnovit će se. Stoga, možemo odabrati pustiti je na miru i time joj dopustiti da nas i dalje nesebično obasipa svojim darovima, ili možemo nastaviti živjeti odcijepljeni od i nesvjesni činjenice da svojim postupcima sebe same ubijamo – a kada izumremo, naš nekadašnji dom ionako će se ponovno obnoviti, kao da nas nije ni bilo. Nada u ostvarenje prvog scenarija postoji, uvjerava nas Attenborough. Samo se trebamo probuditi.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More