21. stoljeće na prvoj liniji kulturocidnog fronta

Započet ću ovaj tekst priznanjem da sam i ja – kao toliko naivaca koje je ovih dana zdrmao sraz visokih očekivanja i okrutne stvarnosti – blesavo vjerovao da će nova dnevna novina 21. stoljeće otvoriti prostor za kulturu, za pametne tekstove, za teme koje su ostale neuprljane jeftinim senzacionalizmom jednog drugog dnevnika u Hrvatskoj (onoga koji također ima znamenke u nazivu).

Ne mogu reći da patim zbog toga što nakon pročitanih pet izdanja tog lista moram priznati poraz svojih iluzija, ali da mi je drago što se kulturocid nastavlja i na stranicama novog tiskanog medija – ne, nije mi drago.

Ima li kulture u 21. stoljeću? Ima. Ako pod definiciju kulture spadaju e-mailom odrađeni intervju (na primjer s Norom Krstulović), osvrti na knjige koji su ustvari copy-paste pohvalnog PR teksta izdavača (na primjer, preporuka za čitanje romana Optužena Slavenke Drakulić) ili prikazi pop-art fenomena koji se od količine tipfelera i začudnih sintaktičkih rješenja jedva mogu čitati (kao tekst o kultnom glazbeniku Manceu iz pera nepotpisanog, slabo pismenog autora).

Oprostio bih novom dnevniku dio ovih podbačaja, da nisu onako lagali na jumbo plakatima, obećavajući štivo koje je drugačije, pametnije, bolje. Dao bih im popust na račun toga što se, možda, tek uhodavaju i što je o kulturi postalo, općenito, teško govoriti i pisati, pored tolike količine osrednjosti, bezličnosti i apatije u koju posljednjih godina tone.

21. stoljeće nema rubriku kulture. To samo po sebi ne mora biti problem: često su kulturne rubrike tek puka skladišta u koje se po automatizmu iskrcava dnevna norma nenadahnutih tekstova o ubitačno dosadnim događajima (na primjer, promocijama knjiga na koje dolazi, kao na komemoraciju omraženom pokojniku, samo šačica čudaka). To što teme iz područja umjetnosti i kulture u 21. stoljeću nisu formalno izdvojene u zasebnu rubriku, moglo se čitati kao znak da će kultura, možda, biti tretirana kao način razmišljanja o širim društvenim temama, da će kultura prožimati novine kao živ, vitalan krvožilni sustav.

Samo što nije tako.

Kao i njezin idejni pobratim “24 sata“, list 21. stoljeće filtrira kulturne teme kroz takozvani lifestyle pristup, u kojemu se s eurovizijskih dvanaest bodova vrednuju izdašno ilustriran ljubavni život nogometaša i pevaljki, pristup koji sve prilagođava mentalnom sklopu čitatelja kojima je konfekcijski broj veći od IQ-a. Uredništvo ovih dviju slikovnica-novina vjeruje da je Hrvatska puna takvih ljudi; njima je namijenila i sapunicu “alla Glorija” u nastavcima. Zato se ne opterećuje s time što tekstovi zvuče kao mozgovni isprdci polupismenih blogera, što su jedva prohodni od tipfelera i što su stilski na razini anonimnih komentara ispod tekstova o Čačiću i Sanaderu.

 

Marin Raster

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...