Lauryn Hill: Romantična, majčinska i univerzalna ljubav 20 godina poslije

Marching, marching, marching, marching to Zion

Iako je od njegova izlaska prošlo dvadeset godina, prvi i zasad posljednji album Lauryn Hill kao da ima vlastiti život – svako malo digne glavu i proviri iznad nepregledne površine pop-kulture. To se potvrdilo i na okruglu obljetnicu.

Već u prvih nekoliko mjeseci ove godine dvoje aktualnih i globalno popularnih izvođača, Drake i Cardi B, objavilo je singlove koji sempliraju ”Ex Factor”, jednu od najistaknutijih pjesmama s ”The Miseducation of Lauryn Hill”. ”Nice For What” i ”Be Careful” obilno se koriste različitim prepoznatljivim elementima pjesme, no njihov pažljivo promišljen, dizajniran i vrlo aktualan zvuk miljama je daleko od opuštenog i nepredvidljivog žanrovskog lonca originala. Stoga je gotovo sigurno da će ove pjesme u budućnosti nositi daleko snažniji pečat s podsjetnikom na 2018., nego što ”Ex Factor” podsjeća na godinu svoje proizvodnje.

Album, istina, odaje doba svojeg nastanka određenim produkcijskim trendovima i stilskim zahvatima, ali baš kao i sva ostvarenja koja nadžive prvi diskografski život, s vremenske je distance on znatno više od pukog zbroja svojih dijelova. Njegovi ritmovi možda reflektiraju klasični hip-hop pristup programiranju čiju smo ”boom-clap” onomatopeju tijekom devedesetih čuli beskrajno mnogo puta, ali mješavina svega što se događa povrh njih posjeduje izvanvremensku kvalitetu koja se prostire preko nekoliko desetljeća i brojnih žanrova. Naravno, takve su tvrdnje nužno obojene naknadnim znanjem. Lako je moguće da se 1998. Hill činila jednako precizno osmišljenim proizvodom za dominaciju nad pop-kulturnim trenutkom kao što se to Drake ili Cardi B mogu činiti danas. No, najbolji demantij takve tvrdnje jest sam album, a ne tajnoviti život njegove svijetu zatvorene autorice.

”The Miseducation of Lauryn Hill” došao je na vrhuncu neosoul pokreta koji su predvodile jednako kompleksne figure poput Erykah Badu ili D’Angela. Baš kao i njihova antologijska ostvarenja ”Baduizm” i ”Voodoo”, i ovaj uradak uglavnom izbjegava tradicionalne strukture. No dok se to kod Badu i D’Angele odnosilo na strukturu pjesama, često koncipiranih u višedijelne suite po uzoru na klasične soul albume Marvina Gayea, Curtisa Mayfielda ili Isaaca Hayesa, Hill je relativno konvencionalne pop-strukture povezala konceptualnim ”skitovima” u kojima djeca pokušavaju definirati koncept ljubavi. Štos je to koji su uspješno prakticirali mnogi hip-hop izvođači, ponajviše De La Soul i Wu-Tang Clan.

Umetnutim dijalozima i šalama oni su ”3 Feet High and Rising” i ”Enter the Wu-Tang (36 Chambers)” pretvorili u nadrealne audio filmove za čiji su konačni učinak ti dodaci bili jednako važni kao i same pjesme. U skladu s prirodom albuma, Hill umjesto apsurdističkog humora koristi djeliće dijaloga koji podjednako sadrže introspekciju, nostalgiju i realizam, postupno otkrivajući slojeve pojma ljubavi interpretiranog dječjim glasovima i kontrapunktiranog sadržajem pjesama. U tematskom fokusu ovog albuma nije samo romantična, nego i majčinska, ali i univerzalna ljubav. ”To Zion” je poruka vlastitom, u tom trenutku nerođenom djetetu, a ”Every Ghetto, Every City” posveta životu u gradu. Tekstualno je ”The Miseducation of Lauryn Hill” uokviren humanizmom, iskrenim čak i kad je nespretno formuliran, no prava snaga i trajnost albuma krije se u elegantnoj glazbenoj izvedbi.

Baš kao i u slučaju njezina bivšeg benda Fugees, na albumu se provlači naizgled neočekivani, ali sjajno uklopljeni utjecaj reggaea. Ponekad je očigledan kao u ”The Lost Ones” ili ”Forgive Them Father”, no češće suptilan i utkan u osnovnu soul/hip-hop fuziju kojom dominiraju ljepljive, fluidne bas linije. Takve ideje potvrđuje i dokumentaristička trivija; album je djelomično sniman na Jamajci u studiju Bob Marleyja, a sama Hill bila je u dugogodišnjoj vezi s njegovim sinom Rohanom s kojim ima petero djece. Sve to ne bi bilo važno da ”The Miseducation of Lauryn Hill” već sam po sebi ne predstavlja puni krug davne i pomalo zaboravljene stilske razmjene soula i reggaea ugrađene duboko u jamajčanski glazbeni DNA još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Podjednako ukorijenjen u intimističkim opservacijama i holističkom pristupu afrocentričnom glazbenom nasljeđu, u pitanju je album koji je svoju tad još uvijek iznimno mladu autoricu predstavio kao potpuno formiranu autorsku silu. Nažalost, njegov ogroman potencijal nije se razvio u jednako moćnu karijeru jer je u narednim godinama slijedio tek skicoidni živi album novog materijala ”MTV Unplugged No. 2.0” iz 2002. i poneki singl. Ipak, ”The Miseducation of Lauryn Hill” opire se vremenu i karakterizaciji te predstavlja jedinstveni autorski, pjevački i reperski talent koji živi u neuhvatljivim, nenametljivim, a opet punokrvnim pjesmama. Njegov utjecaj će nastaviti jačati kroz generacije i žanrove, a to je uostalom sasvim u skladu s njegovim bogatim osjećajem za glazbenu povijest.

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More