Pojava kazališne kritike ili novinskih zapisa o predstavama za djecu i mlade maleni su trijumfi toga ravnopravnoga i često nepravedno zanemarenoga dijela kazališne umjetnosti. Razlozi su takve medijske i strukovne marginalizacije prema Draganu Klaiću dvojaki. S jedne strane, kazalište za odrasle ima dominantni položaj, prati ga premijerni šušur slavnih osoba i političara, prestiž i sva medijska pozornost. S druge pak strane, kazalište za djecu i mlade u zapadnoj Europi, ali i kod nas, pati od komercijalizacije. Dovoljno se prisjetiti relativno nedavnog slučaja s gruzijskom inačicom Maše i medvjeda. U tom natjecanju s tržišnim igrama bez granica, teško je uzmaći okviru zabave koji nerijetko prati dječje predstave. Stoga ostaje malo prostora za inovacije i neuobičajeniji pristup.

Najbolje godine kazališta za djecu i mlade prema nekima su prošle sa šezdesetima i sedamdesetim godinama prošloga stoljeća. Tada su se javile nove pedagoške i psihološke ideje koje izmiču tradicionalizmu i autoritarnome pristupu. Još je i Čehov u pismima suvremenicima dometao: ”Ne pametuj!” Mijenja se Arièsov koncept romantičarski nevinog prostora djetinjstva te se počinju problematizirati tabui u dječjim predstavama poput razvoda, incesta, zlostavljanja, smrti, mentalnih poteškoća, maloljetničke trudnoće, vršnjačkoga nasilja, sukoba u društvu, problema s drogom i dr. Osjetljivim se temama pristupa imajući u vidu obrazovnu, estetsku, pedagošku i umjetničku funkciju djela. Najbolje godine nisu stigle do nas ni 2011. kada je Ivica Šimić, danas umjetnički ravnatelj kazališta za djecu Meriton u kineskome Xi’anu, u intervju ustvrdio: ”Jeste li ikada pročitali ovakvu najavu: Natječaj za domaći dramski tekst za djecu s temom smrti! E, kad takav natječaj bude objavljen, znat ćemo da je kazalište za djecu na nekom drugom putu od ovoga na kojem smo sada.”

Predstava “Puž” po tekstu Maje Hrgović, u režiji Staše Zurovca i izvedbi Male scene

Imajući u vidu plodnu književnost za djecu i mlade te aktivnosti Kluba prvih pisaca ostaje nejasnim raskorak između književnosti i kazališta. Naši se pisci uspijevaju približiti i obogatiti komunikaciju s publikom. Kazalište sudeći po minulim sezonama ostaje zatvoreno pred tim zahtjevima. Ono je svakako krhkiji medij te riječima redateljice Renate Carole Gatice pred djecom mora čučnuti. Upravo Gatica suvremenim tendencijama i raznovrsnim medijima obogaćuje i gradi kazališni prostor za djecu i mlade razumijevajući izazove pred kojima se nalaze podjednako djeca i odrasli preko globalizacije, tehnoloških dostignuća do migracija. Bez obzira na to radi li za Poco Loco ili pak u institucionalnome kazalištu za djecu pomaknutom estetikom osluškuje publiku i razvija im imaginaciju. Otvara prostor razgovoru, a ne zatvara ga u beskonačnim reprodukcijama bajki. Njezino pričanje priče u kazalištu postaje stvarnije na neobičan način u Som na cilome svitu (GKL Split), Ružnom pačetu (Poco Loco), Durici – male ljubavi (Žar ptica) i Ljubiti, samo ljubiti (Centar za mlade Ribnjak/Poco Loco), nabrajam samo neka od ostvarenja u protekloj sezoni.

“Som na cilom svitu” po tekstu Olje Savičević Ivančević , u režiji Renate Carole Gatice i izvedbi Gradskog kazališta lutaka Split

Kazališna kritika nedovoljno osluškuje i prati kazalište za djecu i mlade. Nisam tu nikakva iznimka. U medijima glavne struje objavljuju se kritike ako predstavu režiraju primjerice, Saša Anočić, Rene Medvešek te eventualno Saša Božić i Anica Tomić – priznati autori u odraslome svijetu. Mediji koji sustavno prate kazalište za djecu su Vijenac i kazaliste.hr. Stajalište Lyn Gardner kako ne vrednovati predstavu za djecu znači ne vrednovati dječji pogled na svijet zvuči oštro. No, razmislivši mogli bismo jednako tako ustvrditi da se u kvaliteti kazališta za djecu i mlade zrcali zrelost i sofisticiranost kazališne kulture u cjelini – njezina vizija i odgovornost, ulaganje u razvijanje buduće publike. U svijetu odraslih na zapadu i kod nas na cijeni je praznina, Desničina besadržajna ljepota.

Odlazak u kazalište stvar je izbora za odrasle, no dijete je dovedeno pred gotov čin. Stoga je odgovornost kazališta tim veća jer gledatelja zbog loše predstave može nepovratno izgubiti. S takvom publikom metoda pokušaja i promašaja djeluje prilično ozbiljno. Odnos koji bi se trebao graditi u suvremenom kazalištu za djecu i mlade utemeljen je na povjerenju i međusobnom uvažanju, razgovoru i raspravi, participativnom kazalištu. Dramski jezik pritom treba biti prilagođen njihovoj dobi uvažavajući razvojnu psihologiju te sve kontekste u kojima današnja djeca odrastaju. Njima je kazalište potrebno i ako im to uskratimo ”venut će iznutra, a da to ni ne primijetimo” (Philip Pullman, manifest Theatre – the true key Stage) jer ”kazalište za djecu i mlade mora biti kazalište za sve nas” (Tony Graham, Children grow up not down).

“Strah u ulici lipa” po tekstu Milivoja Matošeca, u režiji Olivera Frljića i izvedbi Gradskog kazališta Žar ptica

Živimo u svijetu velikih tehnoloških dostignuća, a pritom malo toga znamo o nama samima. Brinemo se za djecu, nećake i rođake. Njihove ocjene, prijemne i društvene statuse. Istiskujemo umjetnost iz obrazovnih programa i života djece. Bankari postaju stupovi društva, znanstvenici i umjetnici stoje na njegovim marginama. U tom složenom svijetu i dalje trebamo djecu koja kritički razmišljaju i otvaraju prostor imaginaciji. Gradeći školu 21. stoljeća na temeljima STEM revolucije zaboravljamo da u silnoj potrebi za primjerice, robotičarom trebamo i nekoga tko će promišljati o njegovoj svrhovitosti i kakvu mu umjetnu inteligenciju valja programirati. Zašto bismo nauštrb jednoga izgubili drugo? Trebamo podjednako inženjere i vizionare. One koji razumiju, a možda i mijenjanju svijet već s prvim odlaskom u kazalište.

Anđela Vidović

*Ovaj je ogled nastao povodom 20. ASSITEJ-a, Susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade koji će se održati od 16. do 20. listopada 2017. u Čakovcu. Ovogodišnja je selektorica dramska pedagoginja, kazališna kritičarka i novinarka Katarina Kolega.

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.