prvo slovo kulture

Zašto Hrvatima smeta što je kravata hrvatski izum?

“U svim prilikama, ljudi koji umanjuju utjecaj manjih naroda trebaju se prisjetiti da nas Hrvati sve drže za vrat”, napisao je Norman Davies, istaknuti britanski povjesničar u jednom poglavlju svoje knjige “Europa: povijest”. Da je kravata hrvatski izum uglavnom je poznato na razini pukog podatka, ali rijetko tko ima uvid u zanimljivu pozadinu koja se iza toga krije. S ciljem da se po tom pitanju premosti jaz između malobrojnih upućenih stručnjaka i šireg građanstva čijeg se kolektivnog identiteta tiče ova (povijesna) priča osmišljena je izložba “Hrvati, Francuzi i kravata” koja je otvorena od 6. do 11.studenog u Francuskom institutu u Zagrebu. Izložbu koncepcijski potpisuje povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže u suradnji s povjesničarom Vladimirom Brnardićem i sastavni je dio festivala “ Dani kravate “, jedinog festivala posvećenog fenomenu kravate s porukom “Hrvatska – Domovina kravate, Zagreb – Prijestolnica kravate “, koji se održao u listopadu. Sastoji se od interpretativnih tekstova, kopije slike “Colbert predstavlja kralju Luju XIV članove Kraljevske akademije znanosti”, uvećanih reprodukcija grafika iz 17. i 18. stoljeća koji prikazuju pripadnike pukovnije Kraljevskih Hrvata, replike zastave te pukovnije i fotografija današnje Počasne satnije Kravat-pukovnije, osnovane 2010. s namjerom da se komemorira sudjelovanje hrvatskih vojnika u tridesetogodišnjem ratu.

Nikola Albaneže od 2006. je voditelj muzeoloških projekata Academie Cravatice, neprofitne ustanove koja se bavi proučavanjem povijesti kravate i interpretacijom simboličkih vrijednosti kravate. Njezin osnivač Marijan Bušić najzaslužniji je promicatelj kravate kao jednog od simbola hrvatskog kulturnog identiteta. Nikola Albaneže objasnio je za Arteist da izložba počiva na povijesnoj činjenici preustroja elitne konjaničke pukovnije Kraljevskih Hrvata koju je oformio francuski kralj Louis XIV 1667. godine.  Riječ “cravate” tada se odnosila na imenicu “Hrvat” i pridjev “hrvatski” pa je i komad tkanine koji su hrvatski vojnici nosili oko vrata vezan u čvor nazvan po njima. Obični vojnici nosili su kravate od lanena platna, a plemići od finih tkanina. Također, izložbom se skreće pažnja na sliku “Colbert predstavlja kralju Luju XIV članove Kraljevske akademije znanosti”, francuskog slikara Henri Testelina (1616.-1695.) koji je oslikavao kompozicije iz života tog kralja. “Konkretna slika prikazuje kralja kako iste godine prima članove novoosnovane akademije. Vidimo da kralj i njegov brat nose kravatu, a članovi koje mu predstavljaju imaju čipkaste ovratnike. Ta slika u ovom je kontekstu zanimljiva jer pokazuje tadašnju modu i praktički označava ulazak kravate na velika vrata zato što su u nadolazećim godinama svi portretirani muškarci prikazani s kravatom koja je postala službena moda kada ju je počeo nositi Louis XIV. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je to prva slika s likovnim prikazom kravate, ali je svakako jedna od prvih. Nikola Šubić Zrinski na londonskom portretu iz 1664. također nosi kravatu iako na drugim portretima nije prikazan s kravatom. To nam pokazuje da je općenito riječ o nedovoljno istraženom području i da još postoje komadići slagalice koji predstavljaju nepoznanicu kada je riječ o osmišljavanju i popularizaciji kravate.”, naglasio je Albaneže.

Colbert predstavlja kralju Luju XIV članove Kraljevske akademije znanosti, 1667. godine, Henri Testelin

Suradnik na izložbi, povjesničar Vladimir Brnardić objasnio je da su Hrvati prvi puta bili na bojišnici početkom tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) kao dio carskih trupa i da su se na različitim europskim bojištima u toj mjeri pokazali kao vrsni ratnici kao i da je naziv Hrvat postao sinonim za vrstu lakog konjaništva koje se prije i kasnije nazivalo husarima. “Od 1635. počinje povijest hrvatskih konjanika u francuskoj službi gdje je tijekom rata do 1648. nastalo nekoliko pukovnija Hrvata. Kuriozitet je da su se 1643. Hrvati nalazili i na francuskoj i španjolskoj strani, ali na suprotnim krilima pa nisu došli u kontakt tijekom ratovanja. Elitna 8. pukovnija koju je osnovao Louis XIV nosila je kraljevsku plavu boju i mogla je isticati na zastavi sunce kao simbol Kralja sunca. U to vrijeme Hrvata je bilo sve manje u toj postrojbi, ali naziv Kraljevski Hrvati ostao je do revolucije 1792. kada to postaje 10. pukovnija. Tradicija se protegnula sve do Drugog svjetskog rata, a tada je to bila oklopna postrojba kojom je zapovijedao Charles de Gaulle. U spomen na sve hrvatske postrojbe koje su prenosile slavu francuske vojske i zastave u pariškom je Domu invalida 1958. godine podignuta spomen ploča.”- rekao je Brnardić.

S druge strane, prapočeci kravate vezani su uz narodne nošnje. U drugom i trećem stoljeću rimski vojnici nose focale pa se tako na Trajanovom stupu u Rimu vide vojni službenici koji imaju šal svezan u čvor oko vrata. Na istom etimološkom tragu, povijest običaja grada Omišlja pamti facol, muški rubac koji su djevojke vezale mladićima oko vrata, dok je u Baranji postojala poša, a u sjevernoj Hrvatskoj rubec. U Turopolju je, pak, postojala podgutnica, rubac s mašnom kojim se oni i danas ponose, a nose ga Turopoljski banderij, uz Kravat pukovniju, Bjelovarske Husare i Zrinsku gardu iz Čakovca, jedna od četiri današnje povijesne postrojbe u Hrvatskoj čiji članovi nose kravatu. “U Francuskoj je, dakle, krštena: prvo je vezana uz vojsku zatim uz elitno društvo, odnosno, diplomaciju jer što su kralj i njegovi dvorjani doli diplomacija. Kada se formiralo građansko društvo postaje simbol poslovne ozbiljnosti i banaka. Počinju ju preuzimati svi slojevi: izražava dostojanstvo i uspješno poslovanje. Kada radnici traže svoja prava stavljaju kravatu baš kao i sufražetkinje za žensko pravo glasa koje to čine iz prkosa i demonstracije. Kemal-paša Atatürk zabranio je nošenje fesa i obvezao državne službenike da nose kravatu. Zanimljivo je da je upravo kravata, čiji izum potpisuje jedan narod s ruba tadašnje europske uljudbe, shvaćena kao znak modernizacije i ugledanja na zapadno društvo.”- podcrtao je Albaneže. Dodao je da je na Zapadu sedamdesetih godina prošlog stoljeća započeo trend nenošenja kravate u opuštenijim prilikama dok se u Japanu ona nosi stalno pa stoga ne čudi da su Japanci danas najveći kupci kravate.

Iz Academie Cravatice pokrenuli su inicijativu da se u Europskom parlamentu proglasi “Dan kravate”, na tragu Hrvatskog sabora koji je 2008. proglasio 18. listopada Danom kravate. Ipak, ne samo da svi ne misle da Hrvatska treba brendirati kravatu nego kola teza da nema dovoljno osnove za to da se o kravati govori kao o nečemu što je autohtono hrvatsko. Nikola Albaneže imao je prilike s međunarodnom umjetničkom izložbom “Izazov kravate”- koja ne glorificira kravatu nego je samo motivski i tematski vezana uz taj predmet- gostovati u Beču, Sofiji, Berlinu, Kopenhagenu, Budimpešti, Strasbourgu, Egiptu, Južnoafričkoj Republici i Čileu, ali kaže da je najviše otpora ideji da je kravata hrvatska doživio upravo u Hrvatskoj. “Govorili su da kravata nema veze s našom tradicijom. Na to je najbolje odgovoriti onim što je rekla etnologinja Jasna Ćapo Žmegač koja je usporedila kravatu s tangom. Taj je ples nastao u sirotinjskim četvrtima Argentine, ali tek kada ga je Europa prepoznala vraćen je u Argentinu. Upravo to se dogodilo s kravatom koju su prepoznali Francuzi imenovavši je po Hrvatima da bi nakon toga bila vraćena u Hrvatsku. Plemstvo ju je nosilo u 18. stoljeću, no, ono je kod nas bilo tanko. Općenito je u Hrvatskoj manjkalo svijesti o tome da ona vuče porijeklo iz Hrvatske iako se i kod nas nosilo kravatu.”- istaknuo je Albaneže koji smatra da je inzistiranje na tome da kravata nije hrvatska dio šire slike, odnosno, sveprisutnih ideja da Hrvati kao nacija nisu ništa osmislili. U tom smislu, jednako pogubnim smatra takav defetizam koji u ekstremnom obliku postaje apokaliptična vizija da trebamo biti izbrisani s lica zemlje kao i fanfare da smo iznad svih.

Kristina Olujić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...