prvo slovo kulture

Zabranjeno plakatiranje: Trebaju li posteri ovom gradu?

This town needs posters ne samo da zvuči kao dobar slogan za neku snažnu urbanu kampanju ili energičan aktivistički iskaz o potrebama vizualnog oživljavanja gradskog prostora, već je puno više od slogana i poziva na akciju.

Iza slogana stoji tandem mladih arhitekata – Sven Sorić i Hrvoje Spudić – koji se, pomalo paradoksalno, ali nadasve elegantno, protiv arhitekture bore upravo posterima. Plakate koje izrađuje autorski duo This town needs posters zagrebačka publika ima priliku vidjeti u Hrvatskom dizajnerskom društvu do 31. ožujka. Izložba donosi pregled gotovo svih njihovih dosadašnjih radova među kojima se, osim plakata, mogu vidjeti i omoti za ploče, vizualni identitet Klubvizije SC-a kao i vizualni prikaz tehnika koje koriste te plakati nastali za različite prilike u suradnji s kolegama.

Jedan od kustosa izložbe, Marko Golub, u katalogu naglašava:

Ovo nije samo izložba plakata, nego i predstavljanje procesa njihovog rada, ideja i načela koje stoje iza njega, kao i specifičnih znanja u području manualnih tiskarskih tehnika koje današnje generacije dizajnera zapostavljaju, a publika ih rijetko ima priliku vidjeti.

Gotovo je nemoguće da plakati koje izrađuju ovi mladi arhitekti prođu ispod radara. Premda njihovi radovi ne gladuju za pozornošću, oni je itekako dobivaju. Isprofilirali su se prije svega u izradi postera za koncerte i to surađujući s Močvarom, Klubvizijom, Žednim uhom, Super uhom, Zavodom za eksperimentalni zvuk, Medikom itd. Na međunarodnom festivalu dizajna Dan D 2014. godine nagrađeni su prvom nagradom žirija za radove koje su izlagali u sklopu izložbe Dizajn na rubu, a na beogradskom Mikseru 2015. dodijeljena im je nagrada Mikser Award.

Zašto privlače pozornost i zašto dobivaju nagrade? Premda su dizajnerski artefakti ovog tandema samim svojim dimenzijama posve drugačiji od većine plakata koje viđamo po ulicama Zagreba, njihov format ipak nije glavna crta koja ih diferencira od svega drugoga što je vizualno dostupno u urbanom kontekstu naše metropole. Moglo bi se reći da je taj element njihova rada ono nešto tjelesno što privlači kod prvog susreta. Međutim, da bi došlo do daljnjih ugodnih susreta, forma bi trebala biti ispunjena „onim nečim“. Trebala bi opravdati svoju estetski privlačnu površinu koja, ukoliko je šuplja, vrlo lako može postati nezanimljiva.

Svenu i Hrvoju pošlo je za rukom da učine karakter svojih postera prilično osebujnim i nimalo šupljim. Još za vrijeme studentskih dana, u maketarnici Arhitektonskog fakulteta prepoznali su jedan kod drugoga sličan senzibilitet i odlučili iz projektiranja krenuti prema grafičkom dizajnu. Mnogi drugi studenti arhitekture koji vole eksperimentirati sa svim disciplinama koje se okreću oko arhitekture (maketarstvo, modeliranje, teorija i kritika arhitekture te dizajn) odlučuju se na slične poteze.

This town needs posters odabrali su ispunjavati prazninu na sceni posve autentičnim autorskim potpisom koji je svojstven samo njima. Krenuli su od filozofskih postavki makers ili uradi sam pokreta i to kroz medij analogne tehnologije, utemeljivši svoja ostvarenja na tipografiji. Korištenje manualnih tiskarskih tehnika uklopili su, paradoksalno, u koncept DIY koji istovremeno ograničava autore jer niti jednu stavku procesa ne prepuštaju drugima i daje im potpunu slobodu jer sve u stvaralačkom procesu ovisi o njima. Restrikcije i slobode odražavaju se i u korištenju raznih tehnika i alata kojima se služite. Njihovi plakati svedeni su u tim postupcima na tekst i razne teksture te geometrijske uzorke, dok im je format ograničen širinom preše.

Istovremeno ne zaziru od korištenja digitalnih tehnika kao što je korištenje softvera i digitalno upravljanih alata, dapače, čini se da koriste baš sve što je dostupno kako bi rezultat bio što više svojstven njihovom specifičnom vokabularu. Koriste laserski rezača koji omogućuje veću fleksibilnost u izboru veličine tipografija, a duboki tisak osuvremenjuju tako da umjesto bakropisa i suhe igle koriste laser i pleksiglas koji daju sličan efekt. Shvaćanje tehnike u svoj njezinoj širini dovodi kod This town needs posters do kombiniranja svih grafičkih tehnika s njihovim drugim interesima kao što su analogne fotografske tehnike, cijanotipija i DIY elektronika.

Opredijeljenost za DIY projekte i kod This town needs posters je autodidaktičke naravi i podrazumijeva spremnost na preuzimanje odgovornosti za greške. U rad mladih autora greške se integriraju kao vrijednost više koja se očituje u specifičnom izrazu kao i u priznanju da ne postoje savršene kopije niti metode.

Budući da plakati u javnom prostoru izumiru i da ih sve češće možemo vidjeti na izložbama kao što su bijenalne izložbe HDD-a i Zgraf, preostaje nam da ovim inspirativnim autorima kimnemo glavom u znak odobravanja na This town need posters.

Anita Ruso

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...