Rijetka se kazališta usude iskoristiti čitav ansambl u jednoj predstavi i pritom dramatizirati domaći tzv. light fiction, pogrdnije roman za plažu. I to dvaput! Prvo je na pozornici osječkoga HNK-a prošle sezone postavljena Moć zemlje Janka Matka, da bi kao prva ovosezonska premijera bila uprizorena Zagorkina romansa Vitez slavonske ravni u režiji Dražena Ferenčine i dramaturgiji Ane Prolić.

Riječ je o zaokruženoj i snažno lokaliziranoj predstavi koja transcendira vlastiti lokalizam propitujući popularne predrasude i trivijalizaciju društva. Britkim i inteligentnim humorom nimalo ne podcjenjujući publiku. Stoga je u duhu čitave predstave prigodna tvrdnja Dražena Ferenčine u intervjuu za Glas Slavonije kako je riječ o antispektaklu ili trash spektaklu.

Redatelj i dramaturginja velik prostor otvaraju ironiji u romantičarski Schlegelovu smislu – miješaju se žanrovi, izmjenjuju ironija i parodija s melodramatskim, sapuničarskim elementima, nižu se alternativni zapleti. Važno mjesto unutar te ironije zauzima trivijalizacija. Maša Kolanović u Od pripovjedne imaginacije do roda i nacije iznosi podatak kako su studenti tadašnje zagrebačke slavistike prosvjedovali protiv Zagorkine šund literature te su tako pomalo neobično podržali mišljenje akademskih krugova koje je godinama proizvodilo distinkciju elitno/popularno, visoko/nisko. Iako vam se možda čini da su takve distinkcije u kazališnoj umjetnosti stvar prošlosti, po mojem sudu one se i dalje očituju u odnosu ili predrasudi centar/periferija, koji ujedno problematizira osječki Vitez. Pojednostavljeno u Vitezu, centar (Beč) predstavlja privlačno izvanjsko blještavilo, a provincija (Osijek) je dosadna i puna problema.

Dražen Ferenčina s Anom Prolić gradi veliku predstavu s epizodama, akcijom provale u dvorac nalik Kubrickovoj Paklenoj naranči, elementima sapunice i melodramatskog pretjerivanja, različitim načinima pristupa proznome tekstu od dijaloške do monološke forme gdje je čitavo vrijeme jasna fabularna linija i poveznica s proznim tekstom koja izvrsno funkcionira u kazalištu. Scena je u potpunosti iskorištena od loža s obiju strana do stražnjega dijela pozornice. Kostimi Mirjane Zagorec pomalo su pomaknuti u duhu spektakla poput kinematografske scenografije Igora Vasiljeva.

Vitez slavonske ravni

Likovi su dramaturški povezani melodramatskom imaginacijom, pojmom koji Maša Grdešić u pogovoru Viteza slavonske ravne koristi prema Ien Ang. Građeni su na oprekama unutrašnjega i vanjskoga, prije iskazanog u jednom od mnogih dramaturških slojeva u predstavi, provincije i centra. Simboliku unutrašnjega poštenja imaju zakinuti i potlačeni poput Ficulina (Miroslav Čabraja) koji uvjerljivo igra simpatičnu karikaturu na čiji način svi zbijaju šale, Zorislava (Duško Modrinić) čije poštenje na listi vrijednosti biva zanemareno nauštrb podrijetla i Krasanke (Matea Grabić), inačice Pepeljuge koja služi taštoj i oholoj Heli (Ivana Soldo Čabraja).

Većini je ostalih likova isključivo stalo do izvanjskoga. Stoga se i zbivanja često vrte oko komičnih zapleta – vitez (Matija Kačan) dolazi s pirotehnikom i dimom, a na kraju i konjem, Varnica (Aleksandar Bogdanović) jedva staje u odijelo carskoga savjetnika Webera (Vladimir Tintor) i sa zvucima dvorske pjevačice (Nives Celzijus) u kojoj ”život više nije drama otkad je carski uzvanik došao iz Beča”. Središnju figuru amoralnog zlikovca Varnice suvereno i precizno, s izrazitim darom za komiku, igra Aleksandar Bogdanović. Oko njegova se presvlačenja i upadanja na dvor vrti čitav zaplet lova na viteza.

Dvor, uglavnom usmjeren na vanjštinu, postaje slijep na Varničino nepoznavanje protokola i poštenje vlastitih podanika. Prikladna metafora suvremenoga društva opsjednutog virtualnim slikovnicama i pozornosti, društva koje prešutno pristaje na bilo kakve moćnike. Početak i kraj predstave – slavonski težaci u diskrepanciji s današnjim odlascima u Dublin – nameću pitanje: Oslanjamo li se premalo na vlastite mogućnosti baš zato što ih povjeravamo isključivo izvanjskim okolnostima?

Anđela Vidović

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.