prvo slovo kulture

The Defenders: Nedovoljno iskorišten Marvelov potencijal

The Defenders (2017. – ), Sezona 1 (8 epizoda)
Kreirali: Douglas Petrie, Marco Ramirez
Režija:  S.J. Clarkson, Peter Hoar, Phil Abraham, Uta Briesewitz, Stephen Surjik, Félix Enríquez Alcalá, Farren Blackburn
Scenarij: Douglas Petrie, Marco Ramirez, Lauren Schmidt Hissrich, Drew Goddard
Uloge: Charlie Cox, Krysten Ritter, Mike Colter, Finn Jones, Sigourney Weaver, Rosario Dawson, Deborah Ann Woll, Elden Henson,…

Ekipa iz Marvela napravila je stvarno isplativ potez kada je 2013. godine najavila snimanje četiriju serija o superherojima koje će se emitirati na Netflixu. Tako su 2015. godine pretplatnici tog popularnog servisa za online streaming dobili priliku uživati u prvim sezonama Daredevila i Jessice Jones, 2016. je uslijedio Luke Cage, a 2017. Iron Fist. I, vjerojatno nenamjerno, ali svejedno simptomatično, redoslijed kojim su serije izlazile u konačnici je odražavao razinu njihove kvalitete – od najbolje prema najlošijoj. Toj kvalitativnoj neujednačenosti usprkos, činjenica da će odlični Daredevil i Jessica, solidni Luke i rijetko kome drag Iron Fist udružiti snage u zajedničkom projektu, učinila je Defenderse jednom od najiščekivanijih serija ovog ljeta. No, je li ista opravdala očekivanja? Nažalost – jedva donekle.

Slijepog odvjetnika Matta Murdocka (Charlie Cox), koji svoja vanredno razvijena ostala osjetila koristi kako bi se borio protiv kriminalaca, pratili smo kroz dvije odlično napisane, impresivno odglumljene i vješto izrežirane sezone Daredevila, serije koja je iznenađujuće inteligentno i psihološki pronicljivo obrađivala dobro poznate “superherojske muke” – u ovom slučaju moralne dileme oko opravdanosti osvetništva – i donijela nam iznijansirane i višedimenzionalne negativce s razrađenim povijestima, koji su nas često više interesirali i emocionalno angažirali od naslovnog junaka. Jessicu Jones (Krysten Ritter), privatnu detektivku nadljudske snage i traumatične prošlosti od koje bježi učestalim alkoholiziranjem, gledali smo u istoimenoj seriji koja tematski, atmosferski i izvedbeno više liči psihološkom trileru i karakternoj studiji nego li superherojskom showu. Tu smo imali prilike upoznati i Lukea Cagea (Mike Colter), bivšeg zatvorenika kojeg, uslijed eksperimenata činjenih nad njime u zatvoru, “krase” neprobojna koža i supersnaga, a koji je potom postao glavni junak vlastite serije. I konačno, Danny Rand (Finn Jones) takozvani je “besmrtni Iron Fist”, budistički redovnik/američki milijarder, u vlastitoj loše napisanoj, traljavo odglumljenoj i često naprosto napornoj seriji razapet između ponovnog zaposjedanja obiteljske firme i svojih dužnosti mističnog junaka koji može prizvati univerzalnu životnu energiju (chi) i kanalizirati je kroz svoju… šaku.

U Defendersima, ovih četvero junaka napokon se ujedine u zajedničkoj borbi protiv globalne kriminalne organizacije The Hand, naveliko “obrađivane” u Iron Fistu i značajne u Daredevilu. I dok se Luke i Jessica u ovoj seriji prvi put susreću i s nazivom i s glavnim akterima te se žele baviti “samo” svojim vlastitim misijama, Danny i Matt uviđaju koliko je ta organizacija opasna i za što je sve sposobna. Zanimljivo je, i zapravo jako logično, da je za glavnog “krovnog negativca” odabran upravo sveprisutni The Hand, što u konačnici podrazumijeva da je glavna priča Defendersa zapravo Dannyjeva (ujedno i ona s najnadnaravnijim elementima).

I možda je upravo to jedan od primarnih razloga zašto serija podbacuje i ne daje gledateljima ono što je bilo najavljivano i obećavano – ipak glavni storyline “potječe” iz najslabije od četiriju serija i vrti se oko najlošije razrađenog od svih glavnih likova. Stoga priča koja prati naše junake, za koje kao gledatelj jedva čekaš da se susretnu i koja bi morala biti dovoljno moćna jer ulozi stvarno jesu previsoki, biva za (odokativno) 5 kopalja lošijom od visokih standarda postavljenih Daredevilom i Jessicom Jones.

No, to nije jedini prijestup koji Defendersi čine – na žalost, tanka priča za sobom povlači cijeli niz drugih problema. Jedan od njih je izrazito loš tempo koji seriju čini češće dosadnom nego bilo što drugo. Da su prve dvije, ili čak tri, epizode bile zgusnute u jednu konciznu i napetu epizodu, situacija bi daleko bolje izgledala. Ovako prva trećina ovog ionako kratkog projekta od svega osam epizoda kao da je pretežito sastavljena od najnezanimljivijih dijelova iliti filler momenata iz svake od serija.

No kada do interakcije između junaka napokon dođe, kao gledatelj si voljan zanemariti prvotnu dosadu i ispodprosječnu priču – jer njihovi međuodnosi ono su što smo čekali. I da su snimljene, primjerice, dvije epizode uglavnom posvećene samo tome, ne bi bila nikakva šteta. Zabavan i neočekivani odnos Lukea i Dannyja, Mattovo patništvo i prešućivanje bitnih informacija, Jessicina nevoljkost da bude dio ikakvog tima i Dannyjeva dijametralno suprotna, entuzijastična ideja o tome kako se “moraju udružiti” čine dušu Defendersa i daju sami po sebi dovoljan razlog za daljnjim uzbuđenim praćenjem serije bez žaljenja.

Nažalost, u konačnici je i toga premalo bilo. Razvoj njihovih odnosa stavljen je po strani čim su se međusobno usuglasili oko zla protiv kojeg se bore, uslijed čega je Jessica, inače najintrigantniji lik, postala onaj najzanemareniji. Iz istog su razloga ispaštali i sporedni likovi, svi odreda zanimljivi, koje se u određenom trenutku samo strpalo u jednu sobu – ideja koja obećava i otvara prostor za bezbroj potencijalnih scenarističkih i glumačkih dragulja, ali koja apsolutno ništa zanimljivo nije donijela, već je samo služila tome da ih se “makne s puta” kako se ne bismo pitali gdje su i kako su. Slična je stvar učinjena s najavljivanom “glavnom negativkom” koju utjelovljuje Sigourney Weaver – sve što smo dobili jest nedovoljno iskorišten i prerano napušten potencijal, ništa više.

U konačnici, koju posluku porati? Da su zabavni Defendersi – jesu. Da postoji određena doza humora za one koji za njim žude, kao i akcije za one tome skloni – postoji. No da se moglo daleko više napraviti od ovoga što nam je servirano – apsolutno se ne samo moglo, već i trebalo. Ovako smo umjesto serije koja je komotno mogla parirati dvjema najkvalitetnijima iz Marvel-Netflix suradnje, dobili jedan veliki filler koji nam služi isključivo kao svojevrsna uvertira u naredne sezone spomenutih serija, pritom ne čineći gotovo ništa za razvoj svojih likova. Da je šteta – stvarno jest.

Koraljka Suton

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...