BubnjarFerićeva radionica kratke priče održava se jednom godišnje i starta u siječnju. Na Booksinom portalu vidjela sam poziv za sudjelovanje i u nekom sam stihijskom napadaju, trenutku inspiracije ili potpunog beznađa, pet minuta prije isteka roka za prijavu, dakle doslovno u 23:55, natipkala svoje ime i prikačila mu par kartica svojih škrabarija odnosno “vlastitog proznog teksta”. I primljena sam.

Radionica traje oko tri mjeseca. Bila sam kampanjac, ni dan danas nisam sigurna zašto sam se točno prijavila ni koja su mi bila očekivanja, ali jedno je sigurno – nisam požalila.

Na radionici nisam naučila pisati. Ovo su stvari koje jesam naučila i neke koje znam od ranije:

Vidljivo je tijelo, skriven je duh.

Toga ćete postati svjesni čim sjednete u kružok. Srijeda je, osam navečer. Nalazite se u prostoriji književnog kluba Booksa s još devet nepoznatih ljudi i kolebate se između upijanja i ostavljanja dojmova jer ste pisac i mozak vam radi i kad ne bi trebao i jer ste vjerojatno introvert pa vas upoznavanje ispunjava mješavinom tjeskobe i uzbuđenja. Nerado pričate o sebi, a na prvi pogled jedino što dijelite s ovim ljudima je sam trenutak i činjenica da u privatnosti svog doma svi nešto piskarate i ne znate što biste s tim. Ipak, tu ste, to nešto znači – a i samo papci odustaju. Nakon trećeg susreta shvatit ćete da su to ljudi s kojima ne samo da ćete provesti narednih deset srijeda, već i ljudi s kojima ćete imati razmjenu na trenutke intenzivniju nego s dugogodišnjim prijateljima i da, ranjivi ste i nesigurni. Da ste sigurni ne biste ni bili na radionici već u tisku ili na tropskoj plaži. Također, prvi stečeni dojmovi vjerojatno su krivi, a do kraja uvodnog sata zapitat ćete se Šta mi je ovo trebalo? barem pet puta. Voditelj je Zoran Ferić, radionica košta manje od poliesterskog kožnjaka iz outleta. Studenti, umirovljenici i nezaposleni imaju popust, a svi primljeni dva tjedna da donesu konačnu odluku o pohađanju. Pošteno.

Nema kruha bez motike.

Ako ste se pomirili s početnim stanjem stvari, slijedi uvodni razgovor, uglavnom o vašim omiljenim likovima i knjigama koje ste pročitali ili onima koje niste, a trebali biste. Zatim slijedi ono zbog čeg ste tu, a to je pisanje. Koncept je sljedeći: imate tjedni zadatak raspisati zadanu temu na tri kartice, priču isprintati, podijeliti ostalima i pročitati je naglas, a potom saslušati dojmove i kritike. Zvuči jednostavno, ali baš i nije. Za početak, pisanje zadaća nešto je što ste zadnji put radili u srednjoj školi, a naglas čitali pred zainteresiranom publikom možda i nikad. I da, vaš vam rođeni glas zvuči grozno, za što nitko osim vas ne mari, ali svejedno, imat ćete malu tremu. Tremicu. Dalje, neki vas zadaci naprosto ne inspiriraju i osjećate se bezvoljno i promašeno dok pokušavate iznjedriti išta suvislo u zadanom roku; dani prolaze, imate i vlastiti život i obaveze koje vjerojatno nemaju puno veze s pisanjem, a kad printer zašteka, a zašteka uvijek, najradije biste sve poslali u neku stvar i otišli na pivo u susjedni birc, a ne na tečaj.

Nema lajka bez golotinje.

Kad ste konačno pobijedili unutarnjeg neprijatelja te napisali, isprintali i pročitali svoj tekst, čeka vas hladan tuš. Bolje rečeno mlak. Ako ste očekivali da će vam itko reći što zaista misli, varate se. Svi su pristojni, što znači – u rukavicama. Nećete čuti ni “ovo je katastrofa, ostavi se pisanja i nađi nešto što ti ide”, a vjerojatnost da će auditorij ostati bez daha nad vašim nebrušenim talentom, također je slaba. Umjesto gole istine, dobit ćete pokoji smješak, bljedunjave afirmacije, mrmljanje ili još gore – zrikavce.

Voditelj više uživa u ulozi skromnog promatrača nego oštrog kritičara, što je razumljivo i lijepo od njega. Ferić je gala kit, a na vama je da se ne sramite već da ga upozorite i pitate za stručno mišljenje po koje ste, na kraju krajeva, i došli. Što se samog zanata tiče, do kraja će radionice najviše profitirati oni koji su na početku pisali grozno, te u par mjeseci naučili pisati bolje. Ljudi koji pišu solidno i imaju potencijala, čut će za neki novi pojam iz teorije književnosti, naslov ili autora, ali to je u principu sve. Srećom, ti isti ljudi najčešće i sami znaju što ih koči, a radionica će im samo potvrditi vlastite slutnje. U kriznim trenucima, a bit će ih, zauzdajte dakle svoju malodušnost, a zauzdajte i provale smjeha, bit će i njih, i to dosta. Booksa naime ima susjede koji su zbog “preglasnog smijanja” voljni pozvati policiju.

Više žena na jednom mjestu srest ćete samo u kozmetičkom salonu.

Muškarci se možda srame ili imaju manje slobodnog vremena, ne znam. Žene, po statistikama, više čitaju, rjeđe izdaju, a navodno i pate od manjka samopuzdanja i iako je na snazi tzv ženski književni boom a “babinjak” na trenutke dosegne zbilja vrhunske momente, omjer 9:1 u korist žena ima i svojih nedostataka. Slažem se s onima koji književnost dijele na dobru i lošu, ne rodnu, ali ako ste se zasitili (bože oprosti) drame i savladali tugaljive opise metaforičnog pranja i preslagivanja veša i dijaloge gdje ona njemu govori kako je sve okej a zapravo ga još voli iako je s drugom a ona s drugim, moguće je da ćete se na trenutke osjećati kao da gledate Hallmark i zaželjeti se buraza iz kvarta, stripovskih fraza i superheroja ili dobiti poriv da napišete ili pročitate hermetičnu priču o liku koji šuti, pije i cilja ravno u glavu. Ne nužno zato što volite takav sadržaj, više ravnoteže u svemiru radi. Čast iznimkama. Najveći frajerluk koji možete očekivati, vozilo je pauka koje lešinari i u kasnim večernjim satima pa pripazite gdje ostavljate svoje limene ljubimce.

Ništa nas ne smije iznenaditi.

Prijave su otvorenog tipa, što je načelno vrlo dobro i korisno. Znači da dolazite iz različitih sredina, živite različite živote i volite drugačije stvari. Rulet. Moguće je da ćete biti okruženi najdivnijim ljudima na koje ste ikad naišli, moguće je da se svojom osobnošću savršeno uklapate, a moguće je i da se većinu vremena osjećate izolirano, neshvaćeno ili ozlojađeno. Sve je moguće. Neki imaju dijagnozu, liječenu, izliječenu ili samododijeljenu. Pored vas možda sjedi samohrana majka petoro djece koja se ljetos razvela treći put ili student bulimičar ili gospođica zlica ili čovjek koji ima bizaran fetiš i još bizarniju kolekciju igračaka. Nekome ćete otvoriti poneka vrata, a netko će to učiniti vama. Sudar svjetova je neizbježan, a ako je primjerice netko iz vaše grupe milenijal koji još nije izgubio ni junf, a kamoli pamet, a vaši likovi primjerice svršavaju u duploj penetraciji ili propadaju kroz k-hole, sraz bude baš živopisan. Priča za sebe. S druge strane, ako ste mlada i neiskusna osobica, na ovoj biste se radionici mogli naslušati svega i naučiti ponešto novo o svijetu, stvari koje bi vam mogle biti korisne u budućnosti, ako ne praktično, onda bar informativno.

WTF is DTF?

Ako ste već prije deset godina pootvarali profile na socijalnim mrežama, listate svoj flipboard magazin na tabletu radije nego šuškavi Večernjak, a aplikacije, retro filteri, emoji, iskrica i gay romeo su vam stare vijesti ili dio svakodnevnice, budite spremni na reality check. Mlađe generacije zbilja više ne žele slušati o tom glupom ratu, a starijima su servisi poput Tindera još uvijek čudo neviđeno. Ako mislite da su klinci danas potpuno poludjeli, ne kuže ništa nit razlikuju depresiju od ljenosti ili ako pak doživite rolleyes >!”#$%& LOL trenutak sličan onom kad ste baki prvi put pokazivali kako da koristi mobitel, imajte strpljenja. Možda znate suptilnu razliku između 😛 i ;P skinuti torrent i instalirati drajver, a možda znate imotske poštapalice, razlikujete planinarske markacije i jestive gljive od otrovnih. Svi ljudi sve znaju.

Količina kvalitetnog sadržaja raspoređena je gausovski.

Bilo bi sjajno da nije, ali je. To u prijevodu znači da će po terminu, u pravilu jedna priča biti vanserijska, dvije tri priče biti solidne, poneki ulomak, opis ili oštroumno zapažanje će vam izmamiti osmjeh na lice, a par riječi vas inspirirati. I to je to. I zbog toga se isplati odslušati drugu polovicu, onu koja će na vas imati ekeft pozadinskog šuma, ili vas iritirati kao kapanje vode ili brujanje susjedove flekserice. Da, i to se zna desiti. Znanost kaže da, ako publika nije odlutala nakon prvih 8 sekundi, na raspolaganju imate još cirka još 4 minute i 52 sekunde njihove pažnje. Vjerojatnost da ćete baš vi nehotice udaviti nekog od kolega je velika, a to možete učiniti na puno načina, i stilski i izvedbeno. Autor treba preuzeti odgovornost za ono na što ima utjecaja, a to su osobna energija i trud. Kao publika, u slučaju nužde, najbolje je odlelujati u svoju privatnu mentalnu oazu. Radionica srećom ima voditelja.

Život nije fer.

Romantične ideje o tome kako ćete jednog dana živjeti od svog pisanja možete objesiti tamo gdje i svoju jaknu. Tri termina rezervirana su za neformalno druženje s afirmiranim autorima, onima koje kao grupa odlučite pozvati u Booksu na razgovor o svemu što vas interesira. Zaključci su da je za pisanje potrebno imati volju i disciplinu, po mogućnosti stalan posao, a nije zgorega ni ako ste bliski s glavnim urednikom-icom izdavačke kuće. Ljudi koji pišu, pišu kad stignu i pišu zato što to vole, a ljudi koji rade ono što vole imaju ono nešto zbog čega je kava s njima skroz ugodno iskustvo.

Romantične pak ideje o tome da ćete na ovoj radionici upoznati muškarca svojih snova možete ostaviti i ranije, možda pred ulaznim vratima Martićeve 14d, tik uz pepeljaru. To nikako ne znači da ovdje nećete upoznati jako zanimljive ljude. Dapače. Čak i oni najzatvoreniji, u jednom će se trenutku opustiti, a svi znamo da tiha voda brege dere. U nekom od kasnijih termina doći će i do spontane zabavice, gdje ćete saznati svakakve pikanterije, neke toliko nevjerojatne da bi, da ih napišete, vašu priču popljuvali kao neuvjerljivu. Tuđe tragikomične životne epizode možda su najzanimljivije što ćete čuti na radionici, a to je na kraju krajeva baš super.

Vuk sit – ovce na broju.

Šanse da će vas za vrijeme sesije uloviti glad, žeđ ili ovisnička kriza, ako ste im skloni, su velike. Čitanje priče prosječno traje nekoliko minuta, polaznika je deset, komentiranje u najgorem slučaju traje kratko, a u najboljem podosta, a priča, pogotovo ako je dobra, emotivno je zahtjevna i traži mentalni predah. Vaši tjedni sastanci su dakle višesatni, pauze rijetke i nema puno prilika za zabušavanje. Od vas se očekuju izvedba, koncentracija i trenutno verbaliziranje vlastitih misli i iscrpi se čovjek, pogotovo ako mu je stalo, a ako je neispavan i nije jeo, baš se potroši. Zato pojedite večeru ili ponesite grickalice, one koje ne krckaju.

Ovdje može stajati i vaš oglas.

Ima nas svakakvih i naradili se jesmo. Ono što smo napisali moći ćete uskoro pročitati na Booksinom webu, a praizvedbu tekstova doživjeti danas, 12. svibnja u Booksi, u 19.15 sati. Veselimo se vašem dolasku. Glazba je zvonka radost.

Iva Prolić

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.