prvo slovo kulture

FOTO: Što je ostalo iza izbjeglica

 Što je ostalo iza izbjeglica
Fotograf Alkis Konstantinidis, slobodnjak iz Grčke koji surađuje s Reutersom, pratio je izbjeglice iz Sirije na njihovom mučnom putovanju u bolji život.

Snimao je brodolomce koji smrtno umorni plutaju na moru, držeći na površini bebe. Snimao je očajne odrasle ljude koji plaču. Ali njegov ciklus fotografija odbačenih predmeta, koje su izbjeglice ostavile za sobom, osobito je dojmljiv. Komadići tkanine zapeli na bodljikavoj mreži, blatnjava stara plišana igračka, dječje tenisice… Ovo su prizori koji paraju srce.

VEZANI ČLANCI

Konstantinidis nije jedini kojeg su zaintrigirali odbačeni predmeti izbjeglica. I njegov kolega Christopher Furlong koji radi za agenciju Getty Images slijedio je isti motiv, posjećujući granicu Srbije i Mađarske.

Među najdojmljivijim umjetničkim projektima koji se tiču migracija, onaj je što ga vodi University of Michigan: zove se “Undocumented Migration Project”, a vodi ga antropolog s tog sveučilišta, profesor Jason De Leon sa studentima. Iza tog je projekta zanimljiva priča. Profesor Leon je prije dvije godine, na terenskom radu u pustinji Sonoran u Arizoni, pronašao raspadnuti, od lešinara oglodan leš četrdesetogodišnje žene. Iz njezina položaja tijela, činilo se da je umrla pužući. Obdukcija je pokazala da se radi o meksičkoj imigrantici Marisol, jednoj od stotina ljudi koji se pustinjskom rutom pokušavaju domoći američkog sna. (Baš je tamo radnju svog romana “America” smjestio T.C.Boyle; roman govori o mladom meksičkom paru i njihovoj imigrantskoj kalvariji kroz bespuća američkog licemjerja.)

Duboko potresen pronalaskom Marisol, profesor Leon je napravio zaokret u karijeri: sa svojim je studentima počeo istraživati puteve meksičkih ilegalnih imigranata i skupljati predmete koji su za njima ostali u pijesku i škrtoj makiji. Prikupili su desetke tisuća predmeta: konzerve, pribor za jelo, dronjave komade odjeće, ruksake… Brižno katalogizirani, ovi predmeti koji bi većina ljudi smatrala tek pukim smećem, a koje profesor Leon drži kulturalno značajnim objektima, postali su eksponati u putujućem muzeju o kojemu su mediji agilno izvještavali kao o projektu koji razbija predrasude i daje glas onima koji su dehumanizirani u goloj borbi za opstankom.

MH

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...