Ono (It, 2017., 135 min)
Režija: Andy Muschietti
Scenarij: Chase Palmer, Cary Fukunaga, Gary Dauberman
Uloge: Jaeden Lieberher, Bill Skarsgård, Jeremy Ray Taylor, Sophia Lillis, Finn Wolfhard, Chosen Jacobs, Jack Dylan Grazer, Wyatt Oleff

 

Stephen King osim što je majstor horor žanra, svakako je jedan od najproduktivnijih autora današnjice, a često je nazivan i “najekraniziranijim modernim piscem”. Srećom, nakon naveliko kritizirane blasfemične ekranizacije njegova serijala The Dark Tower (Kula tmine), 2017. godina dočekala je adaptaciju jednog od piščevih it romana – preko 1100 stranica dugačkog hororca It (Ono). Napisan 1986., a smješten u dva vremenska perioda – između 1957. i 1958. te 27 godina kasnije, 1984. i 1985. – Kingov klasik već je jednom doživio ekranizaciju 1990., kada je izašla dvodijelna miniserija s Timom Curryjem u ulozi naslovnog antagonista. I sada, simboličnih 27 godina kasnije, svjetlo dana ugledao je prvi dio dvodijelne filmske adaptacije…

Za razliku od romana, koji u 50-ima pokriva djetinjstvo svojih protagonista, a u 80-ima ih prati u odrasloj dobi, dok periodički skače iz jednog vremenskog perioda u drugi, film Andyja Muschiettija djetinjstvo junaka smješta 1988./1989. godine i prikazuje isključivo taj dio njihovih života –  odrasle verzije sedmero jedanaestogodišnjaka pratit ćemo u drugom dijelu. Bill (Jaeden Lieberher), dječak koji zamuckuje, osjeća se djelomično odgovornim za nestanak svog mlađeg brata Georgieja. Ben (Jeremy Ray Taylor) je novi klinac u gradu, pomalo pretio, inteligentan, neuklopljen i usamljen. Obojica se zagledaju u Bev (Sophia Lillis), također autsajdericu koju otac zlostavlja. Zatim su tu izrazito brbljavi i prosti Richie (Finn Wolfhard), astmatični bakteriofob Eddie (Jack Dylan Grazer), pragmatični Židov Stan (Wyatt Oleff) i Mike (Chosen Jacobs), crni dečko s tragičnom prošlošću. I dok djeca diljem grada zadnjih godinu dana netragom nestaju, ono što ovu ekipu koja će se s vremenom prozvati The Losers Club u konačnici ujedini jest činjenica da je svatko od njih imao traumatičan susret s “Onim”, stvorom koji prvo poprima obličje klauna po imenu Pennywise (Bill Skarsgård), a potom i pojedinačnih strahova svakoga od njih…

Neovisno o tome čitali vi Kingov roman ili ne, ako se do sada niste plašili klaunova, ova ekranizacija vrlo će vam vjerojatno promijeniti percepciju. Apsolutno gnjusan, zastrašujuć, jeziv samo su neki od epiteta kojima bi se moglo opisati Skarsgårdovog Pennywisea, to klaunovsko oličenje zla koje se pojavljuje niotkud i mami djecu u svoje poprilično doslovne ralje. No makar Ono bilo u središtu svake hororične scene, ono nije jedini faktor koji doprinosi sveopćoj i sveprisutnoj tenziji: postepeno građenje atmosfere pomoću nevjerojatno pogođene i prikladne glazbene podloge, izvanredna kamera, izuzetna gluma mladih nada i klasični jump scare trenuci čine Ono napetim te ostavljaju gledatelja u konstantom iščekivanju sljedećeg užasa, ne dozvoljavajući ni trenutak opuštenosti i predaha.

A to je posebno zanimljivo jer, narativno gledajući, upravo predaha ima napretek. No nipošto nije riječ o praznom hodu ili filler scenama koje služe kao mostovi između horor scene A i horor scene B. “Između” nam je prezentirana zapravo sama priča – kao i njena bit. A samim time što je ekranizacija ostala vjerna onome što Kingovo pripovijedanje čini posebnim – njegovo razumijevanje ljudi i “tamnih strana” ljudskog postojanja – film se može smatrati uspjelim. Štoviše, Muschietti nas bespogovorno uvlači u svijet Kingovih likova, od kojih je svaki specifičan, dopadljiv, autentičan i, ono najbitnije – neopisivo poistovjetljiv. Udruženi u svojoj izopčenosti, naših sedmero mladih junaka kroz borbu s demonom koji se hrani upravo njihovim strahovima, uče o sebi, o prirodi i moći svojih strahova, o moći koju su u stanju imati nad svojim strahovima, o hrabrosti koja podrazumijeva aktivno činjenje, a ne pasivnost i, kroz sve navedeno, o značaju i značenju zajedništva i energije grupe, koja je uvijek neusporedivo moćnija i silovitija od energije pojedinca. Stoga je, u konačnici, Ono ipak priča o odrastanju s elementima horora “između”, a ne obrnuto.

Sveopćoj atmosferi odrastanja definitivno pridonosi opipljiva nostalgija koju evociraju 80-e, vrlo vjerojatno ciljano odabran vremenski period koji služi kao okvir prvog filma, s obzirom na popularnost hvaljene Netflixove serije Stranger Things iz 2016., audio-vizualne ode upravo tom razdoblju. Stoga ljubitelji filmova poput Goonies i Stand by me gledajući It nipošto neće ostati zakinuti za feel tih uradaka. Glazba, kulturne reference, neodoljive idiosinkratičnosti likova, njihovi međusobni odnosi, nekolicina stvarno dirljivih trenutaka i neočekivana količina verbalnog humora čine dušu Onoga, koje Ono toliko spremno želi proždrijeti. A za ljubitelje knjige koji su strepili hoće li ekranizacija prikazati jednu od vjerojatno najspornijih scena seksa ili će je suptilno izbjeći poput miniserije iz 90-ih, odgovor je: ovo potonje. Cjelokupnom dojmu filma to ne škodi jer ono što je King tom mnogima iznenađujućom i teško predvidljivom scenom htio postići – dati joj da služi kao most između djetinjstva i odraslosti likova i metaforički ojačati sponu među njima, odnosno ujediniti ih– sasvim je dobro oslikano i bez toga.

Odstupanja od izvornog materijal, dakako, ima mnogo. No ništa od toga ne oduzima od suštine i biti Kingova romana, koji su itekako preneseni i vješto izneseni. Gledajući i vrednujući It kao samostojeću cjelinu odcijepljenu od svog izvornika, ne može se poreći da je riječ o stvarno kvalitetnom filmu, čija je najveća mana osjetni pad tempa pola sata pred kraj, koji se potom naglo digne i ubrza. Stoga bih rekla da ovdje za svakog ima ponešto – za ljude koji se vole bojati klaunova ovo će biti prava poslastica, oni koji preferiraju kvalitetno građenje napetosti nad jeftinim trikovima doći će na svoje, ljubitelji Kinga, makar s pravom kritički nastrojeni, filmu ipak neće moći osporiti pogođenu bit, dok će oni koji osjećaju nostalgiju za nekim jednostavnijim vremenima neupitno uživati.

Koraljka Suton

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Related Posts