Dok promatramo najnoviji rad zagrebačke akademske slikarice Gordane Bakić, teško je sa sigurnošću precizirati što točno promatramo. Umjetnica čije je stvaralaštvo osam godina (2004.- 2012.) bilo vezano za Hrvatsko narodno kazalište u kojem je obnašala ulogu kazališne slikarice, u svom recentnom djelu Obnavljanje (Galerija SC, od 24.3. do 12.4.) donosi pred nas nešto što nema samo fizičku, već i metafizičku veličinu.

Kako se nositi s tako velikim radom, odakle ga gledati i kako ga sagledati? Čini se da je Galerija SC pronašla rješenje još 1999. godine, kad je Gordana Bakić tamo izlagala svoj Opservatorij o kojem je zapisala sljedeće:

Ako pomnije pogledate, vidjet ćete da se radi o zatvorenoj konstrukciji pravilne mreže, koja se bazira na vibrirajućim kružnicama… One se protežu duž čitavog prostora koji promatramo pa možemo ustvrditi kako se, zbog nepostojanja prekida u njihovom nizu, radi o živoj, organičkoj strukturi.

Rad Obnavljanje je, baš kao i Opservatorij, napučio galerijski prostor do te mjere da je posve onemogućio posjetiteljima da u njega fizički kroče. Upravo tu nastupa mala genijalnost Galerije SC, a to je njezina galerija (u smislu prostornog elementa) s čijeg prozora s visine posjetitelj može promatrati izloženi sadržaj. On je u ovom slučaju rasprostranjen po svakom milimetru prostora koji nestaje u strahu od praznine. Taj horror vacui u kojem praznina određenog prostora nestaje u punini sadržaja koji ga zapunjava rezultirao je djelom koje se naselilo u prostor u maniri site specific instalacije.

S prozora na galeriji puca pogled na prostranu strukturu nalik maketi. Površina joj je bogata reljefnim uzdignućima, uleknućima i napuknućima. Ona su nastala kroz mijenu i preplitanje crteža apstraktnih motiva, skulptura od drveta i plastike, tkanine te nepreglednih količina pravilno izrezuckanih komadića papira. Djelo je osvojilo prostor i pretvorilo sama sebe u izložbu na kojoj se prikazuje jedna regenerirajuća struktura. Naime, dok traje izložba, u vremenu kad nije otvorena za posjetitelje, autorica je neprestano nadopunjuje i regenerira, čineći je uvijek iznova novom i drugačijom.

Umjetnica ne samo da je stvorila svoj rad već ga neprestano stvara. Prisutna je u njegovom svakodnevnom životu. Nije kreator koji je djelo stvorio, a potom se od njega odmaknuo. Posve suprotno, obnavljajući umjetničko djelo, Gordana Bakić omogućuje pojedinim njegovim aspektima da jasno artikuliraju svoje potencijale. Slikarica se preobrazila u eksperimentalnu arhitekticu koja istovremeno mari za kvalitetnu izvedbu konstrukcije i njezinu visoku estetizaciju.

Ali građenje zahtjeva i istraživanje. Istraživačka komponenta Gordane Bakić izlazi na vidjelo u precizno promišljenim odnosima između gradivnih elemenata koji sačinjavaju njezin trodimenzionalni kolaž uvjetujući konačni vizualni doživljaj te neobične scenografije. Ona od promatrača traži jedan duži i zainteresiraniji pogled kako bi shvatio da je zapravo riječ o slojevitom djelu koje zahtjeva probijanje pogleda kroz vanjštinu i njegovo uperivanje u dubinu djela. Samo tim poniranjem može se otkriti nebrojeno puno minuciozno izrađenih detalja koji Obnavljanje čine tako začudnim. Upravo je gledanje s visine ono što donekle otežava zadubljivanje u detalje jer traži od promatrača vrijeme i koncentraciju koja danas tako kratko ostaje aktivna. Dok nas bezbroj vizualnih podražaja tijekom dana čini nespremnima za gledanje, Gordanin rad nas suptilno izaziva na taj čin.

Gordana Bakić umjetnica je transformativnih procesa, a djela su joj kontinuirani, otvoreni postupci u kojima naslućujemo njezine arhivističke porive. U svom radnom okruženju autorica uvijek ima veliku količinu vizualnih materijala koji čine njezin atelijer svojevrsnom wunderkammer-om. Iz tog kabineta čuda izlaze protočna djela koja su konstantno nedovršena i kao takva sklona obnavljanju.

Svaki put kad izlaže, Bakić na neki način provodi istraživanje na licu mjesta. Tako je bilo u (Pokus)iranim radovima koje je lani predstavila publici. Za njih je sama ustvrdila da „podrazumijevaju i preslikavaju postupke izvođene u radnim prostorima“ što se odnosi na sve postupke vezane uz radove koje izvodi konstruirajući ih na mjestu prezentiranja za publiku. Na još jednoj prošlogodišnjoj izložbi Pogled kutija publici je razotkrila radove na kojima je upravo pokret ono što stvara i obnavlja.

Obnavljam već prije započete i postavljene komponente, zaustavljam procese na nekoliko dana da bih ponovno oživjela forme koje polako nastaju.

Radovi koji su doveli do maestralnog ostvarenja u Galeriji SC posljedica su autoričine svjesne opredijeljenosti na manje formate papira i fragmentiranje cjeline koje se događa čak i za vrijeme trajanja izložbe. Gordanu Bakić lako je stoga dovesti u korelaciju s već spomenutim stvoriteljem koji je, premda nevidljiv, baš kao i autorica Obnavljanja, sveprisutan.

Gordana Bakić rođena je u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1990. Iste godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, studij Likovne kulture na Nastavničkom odsjeku. Diplomirala je u klasi prof. Zlatka Kesera 2001. Članica je HDLU-a od 1996. Od 2004. do 2012. zaposlena je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu na oslikavanju scenografija (kazališna slikarica). 2011. magistrirala je na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, smjer slikarstvo, u klasi prof. Bojana Gorenca. Od 2012. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u umjetničko-nastavnom zvanju docentice. Izlagala na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, živi i radi u Zagrebu.

Anita Ruso

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.