prvo slovo kulture

Predstavljanje likovne monografije ‘Božica Dea Matasić’

U nakladi Art magazina Kontura, u ponedjeljak, 30. svibnja, u 20 sati, u atriju Muzeja Mimara, održava se predstavljanje likovne monografije ‘Božica Dea Matasić’, autora Feđe Gavrilovića. Knjigu će predstaviti Feđa Gavrilović, Vanja Babić i Zdravko Mihočinec.

Božica Dea Matasić pripada srednjoj generaciji hrvatskih umjetnika. Rođena je 1970. u Zagrebu i diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u istom gradu 1996. Tijekom i nakon studija radila je kao scenski kipar u Gradskom kazalištu Gavella, a od 1998. do 2003. kao voditeljica Galerije SC-a. Od 2006. g. predaje kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Dobitnica je priznanja žirija IX. trijenala hrvatskog kiparstva i nagrade publike na izložbi T-HT u MSU Zagreb, 2011. godine. Također, dobila je glavnu nagradu Mediteranskog kiparskog simpozija u Labinu 2012, a iste godine izlagala je i u Nici u muzeju MAMAC.

U svome radu bavi se grafikom, prostornim instalacijama i tradicionalnom skulpturom. U produkciji skulptura koristi suvremene materijale i pokazuje rijetku otvorenost i umješnost u njihovoj artikulaciji. Od svojih početaka pokazivala je zainteresiranost za prostor, odnosno  njegovo osmišljavanje i oblikovanje kao i interakciju ljudi i predmeta u njemu. Neke od najvažnijih izložaba ove autorice temeljene su na toj poetici.

Njezina ostvarenja vrlo često morfološki podsjećaju na nepravilne, biomorfne, organske oblike, naizgled nekontrolirana rasta, no oblikovanih s velikim osjećajem za kompoziciju i ravnotežu. Njihov dinamičan postav u prostoru sugerira kretanje i lakoću, primjerice kao na izložbi u Galeriji SC Izazov svjetlosti iz 2002. Objekti su bili osvijetljeni iznutra što je u zamračenoj prostoriji pružalo dojam nadrealnoga, odnosno iskustveno nedoživljenog. Rasprostranjeni po duguljastom prostoru objekti su tvorili grupe i usmjeravali kretanje, tako da je oblikovanost materije bila u skladu s oblikom prostora i određivala kretanje posjetitelja.

U javnim radovima takvu saživljenost s prostorom ostvarila je i u skulpturi Srećolovka, iz 2003, postavljenoj u zagrebačkom Maksimiru. Polovica orisa ovala izranja iz trave zatvarajući šiljasti kut s ravninom travnjaka, u formi cijevi obložene istom vrstom zelenila. Oblik tako izranja iz zemlje čineći vrlo diskretan akcent na okolnu prirodu. Organičnost nije prisutna tek u formi (kao recimo na objektima u Izazovu svjetlosti) nego i u pravilnoj sraslosti s prirodnom okolinom, dojmu da skulptura nije nametnuta ili interpolirana, nego logički izvedena iz prirode. To je također jedna od glavnih preokupacija ove kiparice: odnos naspram ljudske okoline, naš utjecaj na nju (pri tome se ne misli samo na prirodu u ekološkom smislu, nego na ljudsko okruženje generalno, pa čak i psihološki gledano – kao niz utjecaja koje prostor i prostorni odnosi imaju na čovjeka).

Božica Dea Matasić

Nastavak njezinog rada koji ujedinjuje organičnost u morfologiji i site specific, odnosno prostorno uvjetovanu umjetnost u ideji predstavlja instalacija Tiha voda (2006.), koja je rađena posebno za osječku galeriju Kazamat. Riječ je o presvučenim drenažnim cijevima koje kontinuiraju drevnim turskim zdanjem i isprepliću se u linearnom vrtlogu uz posebno osvjetljenje i animaciju. Multimedijski doživljaj neponovljiv je i osmišljen kako bi spojio odvojene prostorije izložbenog prostora, ali i segmentirao dugačke linije koje su se njime prostirale.

Nakon projekata koji su osmišljavali cijele prostore (i sukladno tome ljudski život u njima) Božica Dea Matasić pokazala je u i komornim skulpturama puno diskretniji i intimniji život, to jest njegovu imitaciju kroz male oblike.

Izložbom u galeriji Vladimir Bužančić 2010, Panacea, za koju je dobila nagradu publike na HT-ovom natječaju, i s kojom je gostovala u Muzeju suvremene umjetnosti u Nici Božica Dea Matasić se pokazala kao izrazito zrela skulptorica, a njezino poimanje volumena i prostora upisali su se u povijest hrvatske skulpture, što je potvrdila i nagrada na Mediteranskom kiparskom simpoziju 2012.

Sve ovo govori o snažnoj autorskoj ličnosti koja ne preže od novih materijala u skulpturi, razmišlja u skladu s ambijentalnim i prostornim tendencijama u suvremenoj umjetnosti (poput Anisha Kapoora, ili Olafura Elliassona) i u svome, do sada,  vrlo bogatom opusu često je mijenjala svoj izraz, nikada nije ostala vjerna određenim oblicima ili se okoštala u formama koje su joj se jednom pokazale bliskima. Stalna promjena, promišljanje značenja skulptura i njihova besprijekorna tehnička izvedba izdvajaju umjetničku poziciju Božice Dee Matasić od množine hrvatskih skulptora danas. Njezina su rješenja dubinska i razrađena, a rezultati estetski fascinantni o čemu svjedoče nagrade kritike i afirmacija publike.

U ovoj monografiji sabrano je dosadašnje umjetničko djelovanje Božice Dee Matasić i prezentirano je u 7 poglavlja kroz koja paralelno pratimo umjetničko djelovanje i pojedine segmente njezina života (u onoj mjeri u kojoj su relevantni za njezin umjetnički opus).

Nakon uvoda koji daje kontekstualnu i povijesnu pozadinu redukcije forme u skulpturi naredna dva poglavlja govore o umjetničinom djetinjstvu i prvim koracima usmjerenima u svijet umjetnosti te o njezinom školovanju na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Mire Vuca i formiranju njezine estetike.

Slijedeća dva  poglavlja prate umjetnicu od prve zrele izložbe Extinct (1994), njezinog angažmana u udruzi PUNKT, razdoblja od dvijetisućitih (do 2011.) u kojemu ona doživljava brojne životne promjene, a njezini oblici brojne mutacije. Peto poglavlje koncentrira se na umjetničino konceptualno stvaralaštvo, izložbe s jakom intimističkom poetikom i projekte društvenog angažmana. Oni, sa tehnički savršenim ambijentima i skulpturama, čine drugi, jednako važan pol njezina stvaralaštva.

Posljednje poglavlje prati njezine projekte od 2011. do danas. Riječ je o autoričinom razdoblju pune zrelosti i o skulpturama i instalacijama najveće tehničke i kreativne složenosti u njezinoj umjetničkoj karijeri. Za sada oni zaključuju njezin značajan opus, jedinstven u njezinoj generaciji, a i šire u hrvatskoj umjetnosti.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...