prvo slovo kulture

Ogledalo osobina i mana trenutačnog vremena

Predstava Hamleta u selu Mrduša DonjaOve godine Dani satire Fadila Hadžića u zagrebačkome Kerempuhu započinju 3. lipnja 2014. takozvanom dvostrukom igrom na sigurno – premijerom “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja”, dramskim tekstom Ive Brešana u režiji njegova sina Vinka Brešana.

Primitivizam, glupost i pokvarenost jednoga sustava i vremena lako se daju preslikati u današnjicu te stoga publika dobro reagira na zbivanja u maloj, seoskoj sredini jer nisu ona ništa drukčija od zbivanja u većim centrima moći čemu sam mogla posvjedočiti na pretpremijernoj izvedbi 31. svibnja 2014.

Dok se publika smješta na sjedala, Mile (Borko Perić) namješta stolce za sastanak Narodnog fronta. Scenom prevladavaju crvene zvijezde i piramidalno razmještene tribine. Dolaskom publike, polako pristižu i ostali glumci na scenu. Počinje rasprava o potrebi kulture u mjesnoj zajednici i pučki monolog Šimurine (Hrvoje Kečkeš) o predstavi koju je gledao, ”ne budi lin” u Zagrebu, Amletu (Omletu, Hamletu) sa stalnim upadicama sumještana.

Bukara (Goran Navojec) i Mačak (Rakan Rushaidat) zaključuju kako taj Amlet nije baš u duhu socijalističke stvarnosti te ga stoga valja prilagoditi. Razgovor o uprizorenju prekida Jocin (Filip Detelić) naprasni ulazak. Mladić optužuje Bukaru da je njegova nevina oca smjestio u zatvor zbog tobožnje krađe. Odlukom mjesnoga odbora o postavljanju Hamleta i Jocinim optužbama počinje teatar u teatru jer scene iz probe u probu u potpunosti odgovaraju događajima i odnosima među licima iz stvarnoga života.

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Bojan Navojec uvjerljivo utjelovljuje Bukaru, nasilnoga uzurpatora i tiranina, pronevjeritelja zadružnog novca kojem maska Klaudija uz pijanstvo i zavođenje udovice Mare (Ana Maras-Haramander) odgovara kako bi sijao strah i ucjenjivao. Njegovim ulaskom na scenu nastupa i tišina te se čitav ansambl osim mladog Joce podređuje njegovim kretnjama. Mrduški se kraljević Joce gotovo u potpunosti podudara s danskim. Ljubav s Anđom (Tihana Lazović) biva osuđena na propast zbog njezine podložnosti ocu i njegove tvrdoglavosti, otac u zatvoru postaje mrtav otac, sporna knjiga rashoda izgara u plamenu, no on se ipak ne osvećuje. Tu nema krivaca i kažnjenih. Nitko ne staje na Jocinu stranu. Sve završava plesom i svetkovinom. Bukara na kraju predstave pleše isprva teškim i nekoordiniranim pokretima. Ansambl spušta glave, skida maske, pjeva. Joce odlazi, a seljaci i dalje pjevaju. Posljednje riječi nakon gašenja svjetla izgovara Bukara.

Brešan u predstavi vješto iskorištava radio kao medij koje uz ”vijesti” iz bivše Jugoslavije prenosi i aktualnosti iz nedavne političke prošlosti pronevjera, malverzacija i zatvaranja dijela političara. Likove portretira plošno kako bi naglasio njihove karakterne suprotnosti i naglasio kazališnu iluziju. Predstavu od početka nose glumci, u prvome redu Hrvoje Kečkeš kao komentator zbivanja na početku i kraju, Bojan Navojec kao dominantni predvodnik zajednice i Borko Perić kao tihi i suptilni sudionik svih zbivanja.

Hrvatska komedija (u ovom slučaju travestirana tragedija) ponajviše ima uspjeha kad se koristi narodnim, mjesnim govorom, a govor se Dalmatinske zagore uz autorovu inventivnost, obilje psovki, dosjetki, plesa i pjevanja pokazao uspješnim još od Raosovih Prosjaka i sinova pa naovamo. Pokvarenosti koja uništava ideale i razotkrivanjem primitivne logike sustava izvikivanjem parola u izvedbi seoskoga Hamleta stvara se predstava koja iako obilježena konkretnim prostorom i vremenom, postaje ogledalom osobinama i manama trenutačnoga vremena.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...