prvo slovo kulture

“Neka se zapitaju novinari zašto se bojimo javno progovoriti. Neka se zapitaju u kakvoj demokraciji živimo.”

imigranti trg europeNa tražiteljima azila prelomile su se proteklih godina neke neočekivane predrasude hrvatskoj društva; u Dugavama su ih stanari demonizirali, izražavali netrpeljivost, ksenofobiju, rasizam.

Misao na te reakcije, koje su nam još jednom gurnule ogledalo pod nos, budi veliki i važni projekt Davora Konjikušića, izložen u Zagrebu. Posrijedi je ciklus portreta imigranata, koje je nagrađivani fotograf kanio izložiti na takozvanom Trgu Europe. Odlučio se baš za to mjesto, zasićeno simbolikom demokratske europske zajednice, kako bi otvorio pitanje o statusu i položaju useljenika.

No, tema restriktivnih imigrantskih politika EU neočekivano je dobila novu dimenziju kad je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstva, komunalne poslove i promet odbio izdati dozvolu za postavljanje Konjikušićevih plakata. Angažirana umjetnost smetala je uredu koji je dosad pokazao veliku toleranciju prema ekspanziji terasa kafića. Europska komisija nesmetano je koristila taj javni prostor za nedavnu proslavu Dana Europe.

Kao „plan B“, Konjikušić je izložbu izveo u obliku plakatne akcije na više gradskih lokacija, uz podršku Centra za mirovne studije. Razloga za bavljenje ovom velikom društvenom temom ima napretek.

– S jedne strane se propagira Europa bez granica, koja uvažava toleranciju i različitosti, dok s druge strane imamo moderne logore za imigrante, deportacije i njihovu ekonomsku eksploataciju. Mislim da se ne možemo baviti tolerancijom i humanitarnim pitanjima, a da se ne bavimo i političkim pitanjima, kaže Konjikušić koji kao ishodište svoga rada navodi propitivanje migrantskih politika Europske unije, položaja izbjeglica i našeg odnosa prema tim pitanjima.

– Mislim da se također i građani Hrvatske trebaju zapitati kakav je i naš položaj unutar Europske unije, napominje.

imigranti trg europe 2I prije ove akcije Konjukišić je radio intervencije u javnom prostoru kroz fotografije na plakatima. Istovremeno dokumentira propadanja i javne reakcije unutar javnog prostora, intervencije na samim plakatima. A sve će skupa biti predstavljeno na izložbi 1. rujna 2014. godine na izložbi u Galeriji SC-a.

Zanimalo nas je kako je tekao proces rada, kako je Konjikušić dolazio do imigranata, kakva je bila komunikacija s njima?

– Na samom početku inicijalne kontakte sam ostvario uz pomoć aktivista i aktivistica koji godinama rade s tražiteljima azila, u čemu mi je pomogao Centar za mirovne studije. Poslije sam pristupao ljudima individualno objašnjavajući svoje ideje i projekt na kojem radimo. BLOK se također uključio u projekt i zajedno smo razgovarali s tražiteljima azila. Bilo mi je bitno da tražitelji azila budu uključeni u projekt na način koji njih ne bi ugrožavao. Propitivao sam na koji način umjetnost uopće eksploatira ovakve teme. Bilo mi je bitno da diskutiram s tražiteljima azila i o ovim pitanjima. Fotografija se koristi kao dio tehnika nadzora i kontrole, pa mi je bila bitna i dekonstrukcija same fotografije u tom kontekstu, rekao je.

i5Jedan od najdužih postupaka dobijanja azila iznosi 26 mjeseci, što je 671 dan, a prosječno vrijeme čekanja 305 dana.

– Svaka loptica koju smo bacili predstavlja jedan dan čekanja. Vizualizirali smo taj problem. Jedan od tražitelja azila je nakon akcije rekao: “Neka se zapitaju novinari zašto se bojimo javno progovoriti. Neka se zapitaju u kakvoj demokraciji živimo.” Ti ljudi su uplašeni da progovore javno o svojim problemima, zato smo Ana Kutleša, Ivana Hanaček i ja odlučili da u suradnji s njima pokušamo artikulirati ovaj problem.

Znakovit je odabir Trga Europe za postavljanje ove izložbe. Zašto je taj prostor “prirodno stanište” portreta imigranata i na kakve je razine licemjerja ciljano ovom izložbom?

– Budući Trg Europe je neuralgična točka na kojoj se nalaze političke institucije poput Kuće Europe. Na tom trgu su izgrađeni prostori za ekonomsku elitu i stanovi za bogate. Nedaleko od trga nalazi se i vjerski centar Hrvatske. Na prozorima Europske komisije za vrijeme parlamentarnih izbora bile su postavljene fotografije u kojima se propagira tolerancija i različitost, pravo svakoga da ima svoj glas, ali nama je zabranjeno da u javnosti napravimo fotografsku instalaciju s licima pravih izbjeglica. Zabranjeno da oni zauzmu Trg svojim pogledima. Oni nemaju pravo ni na glas, ni na pogled. Njihov pogled ne želi se vidjeti. Zato smo akciju napravili na Trgu, a njihove poglede izložili diljem grada kroz seriju plakata, objašnjava Davor Konjikušić.

Što nam o hrvatskom društvu govori činjenica da je javni prostor trga slobodno korišten za privatne (ugostiteljske) svrhe, a zatvoren za umjetnost koja kritički propituje to društvo? Kustosice iz BLOK-a Ana Kutleša i Ivana Hanaček, koje se kroz UrbanFestival i svoju kustosku praksu bave problematikom javnog prostora, imaju zanimljiv komentar.

– Zagreb možda jeste dobio još jedan trg, ali nije dobio još jedan javni prostor, kažu.

Kako ističe Konjikušić, na tom trgu nema mjesta za izbjeglice, ali nema ni za umjetnike, građane, radnike i siromašne.

Davor Konjikušić služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju svog autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Za svoj rad Genogram nagrađen je u kategoriji umjetničkog koncepta na Rovinj Photodays 2013.

Maja Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...