prvo slovo kulture

Ganz novi festival i Eurijala: Mali, a veliki

Ibzenov neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad

U intermezzu 13. Festivala svjetskoga kazališta, u svojevrsnim getima &TD-a i F22 Akademije dramskih umjetnosti, zagrebačka je publika imala priliku vidjeti dvije važne i izražajno različite predstave – Ibzenov neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad (23. rujna) i Manipulacije (24. rujna) – koje propituju ulogu pojedinaca u suvremenome društvu u kojem se kazališni glas gubi jer nema publike koju bi on zapravo dotaknuo. Na tim predstavama nije bilo slučajnih prolaznika, intelektualnih perjanica našega društva, a ponajmanje moćnika. Poziv na ”istinu” možda je nastavak šutnje.

O Pakovićevom se Ibzenovu neprijatelju naroda kao Brehtovu poučnu komadu (Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd i Ibsen Scholarships, Skien) u srpskim medijima pisalo relativno mnogo, no ponovno je bila riječ o medijski alternativnijim glasovima koji su daleko od glavne struje. U sklopu 5. Ganz novoga festivala hrvatska je publika imala priliku svjedočiti njegovu obrazovnom performansu gdje kao glavni glumac otkriva skrivenu istinu, poziva na borbu protiv kapitalističkoga društva, a kor je potvrđuje veselim pjesmama. Iako je politika samo jedno od područja naše egzistencije, Paković joj daje prvenstvo, ponajviše u dokumentarnoj sceni Proleterske revije gdje izvođači oblače dronjke i predstavljaju ljude koji su nekada bili stupovi društva, a sada su ništa.

Ibzenov neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad

Donkihotovska je to borba kazališta da poziva na istinu bez publike. Donkihotovski je tu borbu političkoga kazališta prikazivati preko Ibsena, Brechta i neoptimistične trenutačne političke situacije u Srbiji, državi pred bankrotom jer mit o političkome, kritičkome kazalištu ne počinje u ranome dvadesetom stoljeću s Mejerholjdom, Piscatorom i Brechtom, nego s Eshilovim Perzijancima, kako je istaknuo njemački kazališni kritičar, urednik i teatrolog Siegfried Melchinger (1906. – 1988.). Misao koja se provlači tijekom čitava performansa jest da se svijet mijenja malim koracima, no pitanje koji mi se nametalo čitavo vrijeme jest tko će i te male korake zapravo čuti u rubnom kazalištu u kasni sat? Imamo li se pravo uopće nadati da angažirano kazalište može mijenjati svijet? Referendum umjesto četvrtoga čina u Ostermeierovoj režiji Ibsenova Neprijatelja naroda daje nadu da su takve promjene u kazališnome svijetu malene, ali moguće jedino u bogatijim produkcijama.

Intelektualna getoizacija nastavila se prvom Eurijalom ili povratkom Eurokaza festivalskome formatu. Prva gostujuća predstava Manipulacije nastala je u koprodukcijskome konglomeratu te konceptu, režiji i scenografiji Bojana Jablanoveca (Via Negativa, Ljubljana), čiji je rad zagrebačka publika mogla vidjeti na Eurokazu i u &TD-u. Na trenutke je riječ o zabavnoj i ironičnoj formi participativnoga kazališta koja vješto iskorištava današnji kompleks seksualnosti i razračunava s gledateljima jednu od ljudskih mana – zlouporabu povjerenja.

Brisanje glumišnog i gledališnog prostora nastaje kada publika prekrši povjerenje oslobađanjem izvođača na sceni da bi kasnije postali promatrači slikovite inscenacije zlouporabe. Povjerenje je metalna mapa pitanja na koja ne odgovaramo, nož između dviju izvođačica, cvijet koji nitko ne zna zalijevati, žvaka koju ispljunemo nakon što nam dosadi. Povjerenje je igra zbog koje nastaju ratovi, a ideali se lako i brzo pretvaraju u dogovore. S jedne strane je pojedinac, a s druge relativna mogućnost izbora. Kako onda mijenjati svijet? S obzirom na festivalsku produkciju međusobno susjednih država (Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Srbija) i tematski međugranično važnu temu, taj bi maleni performans među mlađom publikom mogao biti velik jer se iza blage provokacije i smisla za humor načinje slojevit problem.

Dvije male, ali ujedno velike, predstave off programa pokušavaju odgovoriti na filozofsko pitanje univerzalizacije pogleda na svijet, razotkrivaju skrivene istine i pokušavaju taj svijet mijenjati malenim koracima. Za veće, potrebna im je publika.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...