prvo slovo kulture

Portret Dylana kao mladog psa

Pakirao sam stvari u kofer. Stojka banula kod mene. Nisam baš bio presretan zbog toga.
– Znači, ideš na Frankfurt na književni sajam… – ucoljeno je uzdahnula.
– Aha. Navečer ću u Jabuku, frend mi pušta muziku, a onda ujutro odma na željeznički u vlak za Njemačku…
– I nisu te pitali želiš li nekog povest sa sobom?
– Ne, samo jedan može.
Stojka se zagledala kroz prozor sva blijeda.
– Kako sam tužna… Ti protuha ideš u Frankfurt, Dilan je dobio Nobela… Ne mogu shvatit zašto nisu Kunderi dali… ili zašto ne Knausgaardu, pa on je obnovio kuću romana, pokazao da još ima smisla pisat romane… A ne taj meketavi trubadurčić… Zašto Mirku Kovaču nisu dali Nobela dok je bio živ… Šta ni taj žiri više ne vjeruje u književnost… Baš ko ni ti selektori za frankfurtski sajam koji su tebe izabrali… Ovaj tmurni dan čini mi se kao savršen za pogreb književnosti… – trubadurila je Stojka pored mog umeljanog prozora.
– Dok jednom ne omrkne drugom ne osvane – promrmljo sam tek da nešto proserem.
– Ti lijepo putuješ na sajam, večeras u Jabuku, a mene čeka nova serija zamornih predavanja na Filozofskom… One memljive predavaone, monotoni glasovi svih onih profesora dok mrmljaju te svoje stoput izgovorene litanije o književnosti, pa oni usmeni ispiti u kutijastim, socijalističkim kabinetima koji se odmah ispune zadahom soca od Frank ciglice čim profa otvori usta da ti postavi pitanje o sinonimima u poeziji Petra Hektorovića…
– Pa odjebi to… Dilan sigurno nije išao ko zadnji papak studirat književnost, brijo je po New Orleansu, New Yorku…
– I čitao Dilan Dogove. Ne bi se čudila da idućeg Nobela dobije crtač Dilana Doga… – Stojka je nervozno nategnula ovratnik grubog vunenog hrelićkog džempera koji joj je stezao vrat kao što su te ishlapjele starkelje iz Stockholma stegnule vrat suvremenoj književnosti. 
– Ma jebe mi se za to, protisnuo sam, pokušavajući u kofer ugurati još bocu Simfonije.
– Nadam se da je ovo samo prolazna faza, kratak trijumf banalnosti… Nadam se da ćeš ti završit kao onaj otužni cvrčak u basni o cvrčcima i mravima… Da ćeš molit nas mrave s Filozofskog da te primimo natrag u naš mravinjak književnosti… Kad tvoja jeftina pjesma dosadi ljudima… I kad te prekrije studen…
– Da, molit ću vas da me zaposlite kao asistenta na katedri da serem o francuskom novom romanu, egzistencijalizmu! Nikad, pa makar se i smrznuo na cičoj zimi kao Josip Sever kad je usred najhladnije zime zaspao na cesti pored Blata… – sjeo sam na kofer kako bi ga lakše zatvorio.
I zapjevušio Aj jem d pasanđer.
– Evo nam još malo Dilana. Iz njegovog poetskog opusa barem uvijek možeš za svaku priliku izvuć nešto prigodno… kao iz nesesera Kate Moss – namjerno sam htio dodatno isprovocirat Stojku i nastavio pjevati Dilanov hit.
– Pa to nije Dilan nego Igi Pop, hahahhaha – zagrohotala je Stojka. Slavistički bezrukavni džemper zatresao se na njoj kao trošni prozor u Cugu kad gore na kolodvoru protutnji brzi vlak za Frankfurt.
Književna Groupie
KUPI GROUPIE ZA 75 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 75 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupan za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni Arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!
Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...