Najveća snaga DokuMa Film Festivala su ležernost i pristup, što je nešto što veći festivali ne mogu pružiti, rekao je Jadran Puharić, direktor tog makarskog festivala dokumentarnog filma koji kreće idući tjedan.

Četvrto izdanje DokuMa Film Festivala trajat će od 30. svibnja do 3. lipnja na tri lokacije u Makarskoj, a u sklopu nekoliko programa prikazat će se tridesetak filmova iz cijelog svijeta, te održati radionica za studente filmskih akademija iz regije koju će voditi redateljica i profesorica Natalia Marin Sancho iz Španjolske, ovogodišnje Zemlje partnera festivala.

“Ove godine se najviše veselim filmu zatvaranja ‘Scream For Me Sarajevo’ jer me zanima kako će publika reagirati na taj dokumentarac”, otkrio je direktor festivala Jadran Puharić. Riječ je o priči o koncertu Brucea Dickinsona održanog usred ratom opkoljenog Sarajeva.

“Zanima me i kako će se publici svidjeti film ‘Anđeo Nanjinga’ pošto on dolazi iz jedne potpuno drukčije kulture”, dodao je Puharić, referirajući se na film koji prati radnju oko mosta na rijeci Jangce koji je svjetska prijestolnica samoubojstava.

Na DokuMi će ove godine, uz tradicionalne programe Dugi Hit Film, konkurenciju kratkometražnih filmova Mali Garmaz i filmove Zemlje partnera, u sklopu Crossborder programa koji već četiri godine ugošćuje studente iz regije, biti prikazani i studentski filmovi iz Europske unije.

“Ove godine polako krećemo s tim programom i vidjet ćemo možemo li napraviti određenu platformu za natjecateljski program isključivo studentskih filmova. To činimo jer smo primijetili da se jako velik broj filmova koji se prijavi za Mali Garmaz u pravilu ne može natjecati u istom rangu s onih 10 posto filmova najviše produkcije koji su rađeni u profesionalnim, a ne u studentskim uvjetima”.

“Shvatili smo da taj ogromni fond filmova treba nekako iskoristiti jer ima jako dobrih dokumentaraca i zbog toga smo pokrenuli zaseban program unutar Crossbordera”.

Filmski festival u gradu bez kina

DokuMa Film Festival u Makarskoj započela je prije četiri godine skupina entuzijasta okupljena u istoimenu udrugu.

“Pokrenuli smo festival iz jednostavnog razloga što smo smatrali da smo dovoljno odrasli da možemo nešto vratiti gradu koji je ostao bez kina i u neku ruku i određene filmske kulture”, naglašava Puharić.

Odlučili su se za žanr dokumentarnog filma jer on bio u deficitu u Hrvatskoj, a igrani film je dolaskom interneta i torrenta izgubio na vrijednosti, smatra Puharić koji dodaje kako su festivali igranog filma u sve većem opadanju jer je puno teže doći do filmova koji nisu već negdje bili.

“Dokumentarni filmovi nisu piratizirani jer se u startu oko njih ne radi velik bauk. Dokumentarni film je puno intimniji i ti da bi uopće radio takav festival moraš računati na to da ideš isključivo s publikom koju zanimaju priče, a ne blockbusteri”.

Sazrijevanje festivala

Festival se u četiri godine najviše razvio po pitanju organizacije.

“Najveći problem u startu bio nam je odnos s lokalnim vlastima jer nismo znali što nam sve treba od dozvola i papirologije, no s vremenom smo shvatili kako to sve funkcionira i u pravilu je svake godine sve lakše i lakše rješavati stvari”.

Puharić ističe i kako je bilo potrebno stanovnicima približiti što je to filmski festival i stvoriti kritičnu publiku. Zbog toga je Udruga Dokuma pokrenula projekt “Grad bez kina”, inspiriran činjenicom da Makarska već skoro dvadeset godina nema kino.

Kroz taj se program godišnje održava između šest i osam projekcija, na čemu Puharić zahvaljuje lokalnim vatrogascima čije se prostorije koriste u tu svrhu. Dobre stvari koje ova skupina mladih radi prepoznale su i lokalne vlasti, pa su festival i rad udruge financijski podržali Grad Makarska, Turistička zajednica Grada Makarske i Hrvatski audiovizualni centar.

Mali festival za velike ljude

“Naša najveća snaga su ležernost i pristup. Najbolja stvar kod organiziranja festivala u manjoj sredini je što je sve puno dostupnije i lakše i ne gubiš se u masovnosti festivala kao što se to događa u većim hrvatskim gradovima. Ovdje osjetiš da određeni stanovnici grada žive za tih par dana i jedva čekaju kad će festival krenuti”, rekao je Puharić i zaključio kako su to prednosti koje osjeti i publika i gost koji dođe na festival iz nekog drugog kraja Hrvatske ili svijeta.

“Uvijek kažem da ih je najteže dovesti do splitske zračne luke, a da su nakon toga naši jer znam da smo ih ‘kupili’. Kad gosti stignu i vide festival i Makarsku, nemaju više što za dodati, pogotovo na naš pristup i gostoprimstvo”.

“To su stvari koje festivali s velikom mašinerijom ne mogu odraditi. To nije u njihovom opisu posla, ali nama je to u opisu života”.

Više o programu festivala može se saznati na facebook ili službenoj stranici festivala.

MR

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.