prvo slovo kulture

Seks, iće i krvoproliće

”Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi.”
M. Krleža

Opće je poznata činjenica kako kazališta izvan Zagreba imaju manje novca, ali i da većina mladih glumaca s mnogobrojnih umjetničkih akademija, uostalom kao i svi ostali, streme Zagrebu. Iako bi možda, ako bi se ipak odvažili otići na sezonu ili dvije u neko manje kazalište, u vrlo kratkom vremenu ostvarili uloge koje u Zagrebu vjerojatno nikada ne bi dočekali, kako je istaknuo u razgovoru za Vijenac redatelj Dražen Ferenčina, umjetnički savjetnik i redatelj Kazališta Virovitica.

Situacija na osječkoj kazališnoj sceni jest i nije nalik situacijama u manjim sredinama. Ukupnu scenu čine HNK Osijek i Dječje kazalište Branka Mihaljevića – kazališta koja se u posljednjih nekoliko godina mogu pohvaliti mnogobrojnim nagradama. Alternativne scene i scene za mlade nema. Taj nedostatak privremeno ublažavaju događaji poput Barutane 06, tj. Barutane 017 i Osječkoga ljeta kulture. Stoga je odgovornost tih dvaju kazališta veća. Potreban je izniman i mudar balans između punokrvne umjetnosti i zadovoljavanja šire publike. Takav se balans potpuno poremetio u prvoj ovosezonskoj premijeri HNK-a Osijek, Anđelima Babilona Mate Matišića u režiji Vinka Brešana.

Podilaženje publici nije novina u osječkome repertoaru. U najavljenoj sezoni, ”spektakularnoj i neponovljivoj”, nema mjesta ozbiljnijem dramskom tekstu. S druge pak strane postoji stanovita razlika između podilaženja i podcjenjivanja publike. Matišićeva rustikalna travestija pripada njegovoj prvoj stvaralačkoj fazi, vremenu kada ga je Božidar Violić bez obzira na veliku razliku u godinama prepoznao kao sebi bliskoga dramskog autora. Mnogo godina prije prepoznao je Ivu Brešana. Violić u Gavelli postavlja Anđele Babilona 1997., nakon dvadesetak izvedbi skidaju ih s repertoara.

Foto: HNK Osijek

U Babilonu nailazimo na brešanovske pokušaje, načinju se vječne ljudske teme poput korupcije, pokvarenosti, licemjerja, poslušnosti i karijerizma unutar političkog konteksta. Iako smješten u budućnost, komad parodijski promišlja balkanske imaginarije kaosa, nedostatak političke hrabrosti, zaostalosti te snažne fragmentacije u zajednici. Inverzivno se tako problematizira Gradonačelnikova zoofilija, još jedan u nizu ruralnih, balkanskih imaginarija. U današnjem kontekstu etnografskih dostignuća promatra se stereotipno te jednoznačno, iako je sama struka etički podvojena naspram njezinih značenja (Tea Škokić, Ljubavni kôd. Ljubav i seksualnost između tradicije i znanosti, Zagreb 2011: IEF).

Gradonačelnik (Aleksandar Bogdanović), nepismeni je rustikalac koji sam sebi određuje količinu znanja koju valja svladati kako bi zadržao vlastiti položaj. Kontekst Gradonačelnikova negiranja svakog profesionalizma Profesora (Vladimir Tintor) promatran izvan ponuđenoga skeča, pružio bi dublji i aktualniji materijal za građenje suvislije travestije. No, izvan skeča – od karikaturalnoga Tajnika (Miroslav Čabraja), stereotipne neurotične žene (Sandra Lončarić), poltronskog Profesora II (Davor Panić) do pijanih i feminiziranih anđela (Matea Grabić Ćaćić, Aljoša Čepl) – ne događa se ništa. Gotovo svaki lik prelazi u karikaturu te ubrzo jednostavni zaplet zadržavanja moći postaje zamoran i predvidljiv s ponešto pucnjeva, ojkanja i blejanja u pozadini. Scenografija odlagališta otpada Dragutina Broza s pratećim kostimima Doris Kristić nedorečenoj travestiji pokušavaju dati pesimističnije note naše turobne stvarnosti. Kao da je autorski tim nakratko zaboravio da je u našoj zemlji stvarnost ponekad mnogo jača od fikcije.

Vinko Brešan nije redatelj za zahtjevniju publiku, no primjerice u Ustavu Republike Hrvatske Ante Tomića i Rajka Grlića (Kazalište Kerempuh, 2017) pokazao je kako uz svu pragmatičnost ima ponešto i hrabrosti da bez okolišanja stvori nepretencioznu i dobru predstavu o malim ljudima. Imao je doduše jaču potporu u dramskom tekstu i samom ansamblu. Mate Matišić nije više na dramskim početcima te odavno stvara punokrvnije te životnije dramske tekstove. Ostaje mi potpuno nejasnim zašto se stoga Drama osječkoga HNK-a odlučila postaviti upravo Anđele Babilona pored obilja anamneza ljudskih sudbina u hrvatskome društvu i dramatici.

                                                                                                                                   Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...